STRUKE:

prva pomoć

ilustracija
PRVA POMOĆ, A – krvarenje. Točke na kojima je najlakše pritisnuti veće arterije na kost i tako zaustaviti krvarenje: 1. na sljepoočnici, 2. na ključnoj kosti, 3. na vratu, 4. na nadlaktici, 5. na bedru, 6. na preponama, 7. na zapešću. Pomagala: 8. gumena cijev, 9. i 10. štap i dva rupca; B – imobilizacija slomljene ruke s pomoću kuhače (1) i slomljene noge s pomoću dviju palica (2); C – spašavanje utopljenika: 1. hvatanjem za glavu, 2. hvatanjem pod pazuho; D – disanje usta na usta: spašavatelj zabaci glavu onesviještenoga unatrag (1) i udahne (2) svoj zrak kroz usta unesrećenoga u pluća, pritom pazi (3) na dizanje i spuštanje prsnoga koša; E – položaj ruku pri prijenosu ozlijeđenoga; F – umjetno disanje: 1. i 2. metoda po Silvestru, 3. i 4. metoda po Thomsonu

prva pomoć, hitni postupak ili zahvat koji se pruža unesrećenoj ili bolesnoj osobi prije odgovarajuće medicinske pomoći. Obično ju pruža nestručna osoba, a gdjekad i osoba sama sebi (samopomoć). Prva pomoć uključuje i postupke što se primjenjuju tijekom prijevoza u medicinsku ustanovu.

Položaj ozlijeđenoga mora biti prilagođen vrsti ozljede i stanju ozlijeđenoga. Najčešće je to ležeći položaj na leđima, s glavom podignutom za približno 30°. Ako postoji sumnja na ozljedu kralježnice, tijelo se ne smije savijati već glava mora biti u ravnini trupa. Kod krvarenja i šoka glava mora biti niža od trupa, ili treba podignuti noge kako bi mozak i srce dobili dovoljno krvi. Pri ozljedama prsnoga koša te kod srčanih i dišnih smetnji unesrećenoga valja namjestiti u polusjedeći položaj, a kod ozljede trbuha u ležeći položaj s uzdignutim uzglavljem i savijenim nogama. Onesviještenoga treba polegnuti na bok.

Prije primjene mjera oživljavanja treba provjeriti neposrednu okolinu unesrećenoga (električna struja, plin, građevinske skele itd.), stanje njegove svijesti, prohodnost dišnih putova i znakove krvnog optoka (puls). Dišne putove treba osloboditi zabacivanjem glave unesrećenoga unatrag i podizanjem donje čeljusti. Ako osoba ne diše, valja odmah započeti umjetno disanje (metodom usta na usta, usta na nos ili usta na masku, a u male djece usta na usta i nos) i vanjsku masažu srca (pritiscima na sredinu prsne kosti, ritmom od približno 100 pritisaka u minuti). Ta se dva postupka međusobno usklađuju: nakon 30 pritisaka slijede 2 upuha, što se ponavlja dok ne stigne medicinska pomoć.

Kod električnoga udara treba odmah prekinuti dodir unesrećenoga sa strujnim krugom, i to predmetom koji ne provodi električnu struju (gumena rukavica, drveni štap i sl.). To ne vrijedi u slučaju dalekovoda zbog previsokog napona. Ako je riječ o udaru groma koji je osoba preživjela, onda ona više nije pod električnim naponom. Valja procijeniti stanje svijesti, disanje i znakove krvnog optoka, a prema potrebi uporno primjenjivati umjetno disanje i masažu srca, jer kljenut mišića za disanje može dulje potrajati. Ako su nastale opekline, krvarenje i dr., osobu treba uputiti u bolnicu.

Kod gušenja dišni se put blokira djelomično ili potpuno, obično komadićem hrane, povraćenim sadržajem ili stranim tijelom. Ako je osoba pri svijesti i može kašljati, treba ju poticati na kašljanje, čime će vjerojatno izbaciti predmet koji je uzrokovao gušenje; valja joj pomoći s nekoliko udaraca po leđima između lopatica. Ako taj postupak ne pomogne, treba stati osobi iza leđa, svojim joj rukama obuhvatiti trbuh između pupka i prsne kosti, nagnuti ju prema naprijed i šakama snažno stisnuti trbuh prema unutra i gore (postupak se može ponoviti do 5 puta). Ako osoba unatoč tomu izgubi svijest, treba ju polegnuti na leđa, zabaciti joj glavu u stranu i pritiscima na prsnu kost povećati tlak u prsnom košu; tako je moguće izbaciti predmet što je uzrokovao gušenje prije nego što stigne medicinska pomoć.

Kod vanjskoga krvarenja ozlijeđenoga se polegne na leđa s lagano podignutim nogama. Arterijsko krvarenje zaustavlja se pritiskom na krvnu žilu iznad mjesta ozljede, a vensko izravnim pritiskom na mjesto ozljede; pritisak se izvodi prstom, dlanom ili šakom, ovisno o silini istjecanja krvi. Kod svakoga većeg krvarenja treba pozvati medicinsku pomoć. Unutarnje krvarenje očituje se istjecanjem krvi iz uha ili nosa, iskašljavanjem krvi, napetošću trbuha; veliki podljev na mjestu prijeloma kosti ukazuje na oštećenje arterije. Takvu je osobu potrebno hitno prevesti u medicinsku ustanovu.

Na manje nagnječine stavlja se hladni oblog ili oblog s ledom tijekom 2 do 3 min, što se ponavlja svakih 10 min. Kod nagnječina glave, prsnoga koša ili trbuha postoji opasnost od ozljeda unutar. organa, pa ozlijeđenoga valja hitno prevesti u bolnicu.

Kod posjekotina valja zaustaviti krvarenje, sterilno previti i imobilizirati ozlijeđeni dio (daljnje mjere ovise o dubini rane te o krvarenju).

Kod razderotina krvarenje može stati samo od sebe, pa ranu treba samo sterilno previti. Ako je krvarenje jače, treba se obratiti liječniku.

Kod strijelnih i rana od eksplozija treba zaustaviti krvarenje i čistom tkaninom ukloniti nečistoću; ne treba uklanjati strana tijela iz rane nego ih treba učvrstiti debljim slojem zavojnoga materijala, potom imobilizirati ozlijeđeni dio i osobu prevesti u bolnicu.

Rane nastale ugrizom kućnoga ljubimca (najčešće psa) treba dobro isprati sapunom i vodom te očistiti. Ako je ugriz na glavi ili vratu, valja očuvati prohodnost dišnih putova, ranu sterilno previti, osobu položiti na bok i tako imobiliziranu prevesti u bolnicu. Kod ugriza zmije u prvom redu valja spriječiti paniku te nastojati utvrditi je li riječ o zmiji otrovnici. Ranu treba sterilno previti i lokalno ništa ne poduzimati (zabranjeno je rezuckanje i isisavanje). Ugrizenu okrajinu treba imobilizirati i čim prije potražiti liječničku pomoć.

Ako su strana tijela: u koži – manje krhotine valja izvaditi pincetom, a ako su ušle pod kožu, može ih se pokušati izvaditi iglom (prethodno steriliziranom na plamenu i zatim ohlađenom); u oku – mušicu ili trepavicu koja je pod vjeđom treba oprezno izbrisati vrškom gaze ili rupčića (gornju vjeđu valja izvrnuti, ali samo ako osoba koja pomaže to zna); ako se strano tijelo zabilo u oko, ne smije ga se vaditi već se odmah treba obratiti liječniku; u nosu ili uhu – vađenje treba prepustiti liječniku; ako je u uho ušao kukac, glava se okrene na suprotnu stranu, pa se u uho oprezno ulijeva mlaka voda i motri je li kukac izašao.

Kod uboda šiljastim predmetom (čavao, staklo i dr.) ranu valja promotriti, zaostali dio stranoga tijela ne smije se vaditi nego treba zaustaviti krvarenje, ranu previti, imobilizirati i potražiti liječničku pomoć. Kod uboda pčele žalac treba oprezno izvaditi pincetom, okolno crvenilo namazati antihistaminskom mašću i hladiti hladnim oblogom, a ako nastanu opće smetnje (osip, mučnina i dr.), osobu treba prevesti u bolnicu. Krpelja treba oprezno uhvatiti pincetom što bliže koži te blago micati lijevo-desno da se olabavi; potom ga valja oprezno izvući zajedno s glavom (ne smije se prelijevati alkoholom ili uljem, ni grubo čupati). Ako se osoba ubola udicom, udicu se ne smije povlačiti unatrag, već obrnuto, gurati ju dalje dok njezin vrh ne probije kroz kožu; tada udicu treba prerezati u njezinu prednjem dijelu, a preostali dio izvući iz kože, ranu očistiti i dezinficirati te previti.

Kod ožarenja meduzom i drugim žarnjacima s ožarenoga dijela treba ukloniti krakove nanošenjem na kožu alkohola, morske vode, ulja za sunčanje (ne golim rukama), a najbolje suhoga pijeska ili brašna; potom treba oštrim nožem sastrugati ostatke krakova, a ožareno mjesto namazati antihistaminskom mašću ili pripravkom kalcija.

Kod prijeloma kosti potrebno je sve postupke prve pomoći izvesti na mjestu ozljeđivanja, a ozlijeđenoga prije pružanja pomoći ne smije se micati. Ozlijeđenu okrajinu treba uhvatiti iznad i ispod mjesta prijeloma te provjeriti strše li ulomci kroz kožu; takvo mjesto valja odmah (po mogućnosti sterilno) previti. Potrebno je imobilizirati oštećenu okrajinu čvrstim, ravnim pomagalom (letva, štap i sl.) te ozlijeđenoga prevesti u bolnicu. Ako je koža ostala neozlijeđena, na mjesto prijeloma može se staviti hladan oblog kako bi se smanjila bol.

Kod uganuća valja odmah staviti hladan oblog (po mogućnosti s ledom) te zglob imobilizirati. Ako se sumnja na prijelom kosti, ozlijeđenoga treba uputiti liječniku.

Onesviještenu osobu treba polegnuti na leđa, a noge joj podignuti. Ako se ubrzo ne osvijesti, valja provjeriti prolaznost dišnih putova, a ako normalno diše, treba ju okrenuti na bok, a glavu joj položiti na dlan jedne ruke i lagano zabaciti unatrag. Ne smije ju se ostaviti bez nadzora dok ne stigne liječnička pomoć. Ako je osoba pri nastupu nesvjestice pala, treba provjeriti moguće ozljede glave, kostiju i dr.

Kod smrzavanja zbog duljeg boravka u pothlađenom okolišu osobu treba pažljivo presvući u suhu i toplu odjeću i obuću (grubi postupci mogu poremetiti srčani ritam), postupno ju ugrijavati u toploj prostoriji, davati tople napitke (nikako alkohol i kavu) i nadzirati temeljne životne funkcije (puls, disanje, tjelesnu temperaturu).

Kod smrzotina valja skinuti sve odjevne predmete koji stežu (rukavice, čarape, cipele, prstenje) i koji su vlažni. Prste ruku i nogu treba pažljivo razdvojiti umetanjem suhe mekane tkanine. Potrebno je labavo imobilizirati smrznute dijelove tijela i namjestiti ih u povišeni položaj. Valja ih oprezno i postupno ugrijavati u vodi počevši od temperature 10 do 15 °C, koja se svakih 5 min treba povisivati (sve do 40 °C). Zabranjeno je trljanje i masiranje. Ako su nastali mjehuri na koži, ne smije ih se otvarati.

Kod sunčanice osobu treba smjestiti u hladovinu (odn. na hladno mjesto) u poluležećem položaju, skinuti joj odjeću i rashladiti ju laganim polijevanjem vodom i hladnim oblozima. Treba joj davati hladne napitke, a prema potrebi i analgetik. Ako na koži ima mjehura, ne smije ih se otvarati.

Kod toplinskoga udara unesrećenoga treba prenijeti na hladno mjesto, skinuti mu odjeću i zamotati ga u mokru plahtu; može ga se uroniti u kadu s vodom, ali voda ne smije biti hladnija od 18 °C. Rashlađivanje valja pojačati ventilatorom ili propuhom. Potrebno je osobi davati tekućinu: vodu sa solju (1 čajna žlica soli na 1 L vode), čaj ili gotove pripravke elektrolita. Rashlađivanje treba nastaviti sve dok se temperatura unesrećenoga ne spusti barem na 38 °C.

Utopljenika treba brzo izvaditi iz vode (ako je pao u vodu, imobilizirati mu vratnu kralježnicu), osloboditi mu dišne putove, ukloniti možebitni sadržaj iz usta i nosa, te započeti umjetno disanje, a prema potrebi i masažu srca (ne treba gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz pluća). Kada se uspostavi disanje i rad srca, valja ga polegnuti u bočni položaj, ugrijati ga i prevesti u bolnicu.

Citiranje:
prva pomoć. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50870>.