STRUKE:

Prvi srpski ustanak

Prvi srpski ustanak, oružana pobuna Srba protiv Osmanskoga Carstva (1804–13). Kao jedan od vođa ustanka oko Kragujevca istaknuo se Karađorđe, koji se nakon početnih uspjeha nametnuo za vojnog i polit. vođu cijelog ustanka. Koristeći Rusko-osmanski rat, ustanak se proširio na cijeli Beogradski pašaluk. Na oslobođenom području započeo je bezobziran progon musl. stanovništva. Bila je uspostavljena civilna vlast, koju su preuzeli Karađorđe i upravno tijelo Praviteljstvujušči sovjet. Autokratska vlast Karađorđeva bila je potvrđena odlukama Praviteljstvujuščega sovjeta (priznao mu je 1808. nasljednu čast »verhovnoga serbskog predvoditelja«) i skupštine ustaničkih starješina (1811. potvrdili ga za »verhovnog vožda«). Nakon rusko-osman. mira 1813. Karađorđe je pobjegao u Habsburšku Monarhiju, gdje je bio interniran, a neorganizirani ustanici uskoro su bili potpuno poraženi. Nakon propasti ustanka u Srbiji je bila ponovno uspostavljena osman. vlast.

Citiranje:
Prvi srpski ustanak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50875>.