psihomotorika (psiho- + motorika), tjelesne motorne aktivnosti pobuđene i kontrolirane psih. procesima. Ostvaruju se u tzv. psihomotornim sposobnostima – sposobnostima koje su povezane s tjelesnim pokretima i motoričkim djelovanjem. Određuju brzinu, točnost i snagu pokreta tijela i udova, odnosno razinu motorne spretnosti u djelovanju koja se postiže vježbom. Istraživanja su pokazala kako ne postoji opća psihomotorna sposobnost (tzv. opća motorna spretnost), nego niz razmjerno neovisnih psihomotornih sposobnosti (npr. okulomotorna koordinacija, spretnost ruku, spretnost prstiju, snaga trupa, tjelesna koordinacija i dr.). Ispitivanje psihomotornih sposobnosti važno je za mnoge profesionalne i šport. aktivnosti. Sprega psihičkih i motornih funkcija određuje individualne značajke općega motornog ponašanja pojedinca (način hodanja, gestikuliranje i sl.). Opće psihomotorno funkcioniranje može biti skladno ili neskladno, živahno ili usporeno, promijenjeno psih. poremećajem, oštećenjem mozga i dr., pa je u maničnom stanju ubrzano, u depresiji usporeno, u dementnih osoba ograničeno itd. Patološkim psihomotornim fenomenima pripadaju stereotipije, katatonija, dizartrija, mucanje i tremor.
