razminiranje, uklanjanje, onesposobljavanje, deaktiviranje ili uništavanje mina na kopnu i u vodi. Može biti vojno ili humanitarno. Vojno razminiranje ugl. se provodi u ratu kako bi se vojnicima, vozilima ili brodovima omogućilo što brže svladavanje minske zaprjeke izradbom prolaza određene širine. Humanitarno (civilno) razminiranje podrazumijeva uklanjanje svih mina s nekoga područja kako bi se ono moglo sigurno koristiti. Uobičajen je zahtjev da se tim razminiranjem osigura uklanjanje najmanje 99,6% postavljenih mina. Provodi se ručno, strojevima za razminiranje, uz pomoć izvježbanih životinja i dr. Ručno razminiranje izvode pirotehničari s pomoću detektora metala, pipalice ili dr. priručnih sredstava, a takav oblik razminiranja trenutačno jedini ispunjava zahtjeve UN-a za učinkovito humanitarno razminiranje. No ručno je razminiranje opasno, sporo i skupo, te se traže nova rješenja. Strojno razminiranje mnogo je sigurnije za pirotehničare i neusporedivo je brže (dnevni je radni učinak čovjeka oko 20 m², a stroja oko 20 ha, što je višestruko brže i jeftinije). S obzirom na traženi visok postotak uklonjenih mina, određeni su strogi zahtjevi za učinkovitost strojeva. Ti su strojevi najčešće daljinski upravljani, a razlikuju se oni koji tijekom prolaska aktiviraju minu mlaćenjem po tlu (mlatilice) od onih koji to čine usitnjavanjem određenog sloja zemlje (freze). Problem je što strojevi ne mogu raditi na nekim tlima (stjenovita, močvarna, šumovita tla, strmi tereni). Kako bi se smanjila sumnjiva površina, a time i cijena razminiranja, intenzivno se radi na razvoju visokih tehnologija otkrivanja mina. Jedan je od smjerova tehnol. razvoja integracija više osjetnika različitih fizikalnih osnova djelovanja, npr. elektromagnetska indukcija, infracrveno zračenje, akustičke pojave i dr. Biološki postupci otkrivanja mina zasnivaju se na korištenju životinja koje mogu nanjušiti eksplozive (pasa, svinja i dr.) te na genetički izazvanim modifikacijama nekih mikroorganizama ili biljaka koje mijenjaju boju ili svjetlucaju pod ultraljubičastim zračenjem u dodiru s nekim sastojcima eksploziva.
Računa se da postoji oko 100 mil. mina rasijanih u različitim dijelovima svijeta, koje odnose više tisuća žrtava svake godine. Najveća je organizacija za humanitarno razminiranje centar za razminiranje UN-a (United Nations Mine Action Service, akr. UNMAS), koji se bavi izravnom organizacijom razminiranja u 30-ak zemalja, stvaranjem pravnoga okvira za razminiranje, praćenjem i prosudbom opasnosti, razvojem i primjenom novih tehnologija, pomaganjem žrtvama, medijskim upozoravanjem na opasnosti od mina te mobilizacijom resursa, prije svega financijskih. Za te je programe 2005. utrošeno oko 95 mil. amer. dolara.
Tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj je postavljen velik broj mina (procjenjuje se oko jedan mil.), pa ona pripada skupini država s velikom površinom za koju se sumnja da je pod minskoeksplozivnim sredstvima. Od 1991. do 2005. od mina su ukupno stradale 1733 osobe (422 smrtno), dok je 200 osoba stradalo od neeksplodiranih ubojitih sredstava izvan minskih polja. Planiranjem protuminskoga djelovanja bavi se Hrvatski centar za razminiranje (HCR), osnovan 1998., a razminiranje provode privatne tvrtke. Prema podatcima HCR-a, u Hrvatskoj je početkom 2011. veličina minski sumnjivog prostora iznosila 815,3 km². U Hrvatskoj se također radi na razvoju i proizvodnji strojeva za razminiranje (tvrtke DOK-ING iz Zagreba, »Đuro Đaković« iz Slavonskog Broda, inovatori), od kojih su neki vrlo uspjeli modeli prihvaćeni za humanitarno razminiranje diljem svijeta.
