struka(e): |

refleks (njemački Reflex ili francuski réflexe, prema latinskom reflexus: svinut prema natrag).

1. Odbljesak, odsjaj, odsjev.

2. Odraz, odjek neke pojave, nekoga događaja.

3. U fiziologiji, prirođena, stereotipna, nevoljna mišićna ili žljezdana reakcija na podražaje. Refleks je osnovna funkcijsko-anatomska jedinica aktivnosti središnjega, perifernog i vegetativnoga živčanoga sustava. Refleksni luk najjednostavniji je put živčanog uzbuđenja, od perifernog osjetnoga receptora preko kralježnične moždine do mišića, koji reagira kretnjom, ili žlijezde, koja reagira lučenjem. Podražaj koji će pokrenuti refleksni odgovor nastaje na osjetnom receptoru te se prenosi perifernim nastavkom osjetne živčane stanice do same stanice (tzv. uzlazni krak refleksnoga luka). Ona podražuje motoričku živčanu stanicu, čiji periferni nastavak prenosi živčane impulse na izvršni organ (tzv. silazni krak refleksnoga luka), tj. mišić ili žlijezdu; konačni refleksni odgovor ovisi o funkciji podraženog organa. Prema broju živčanih stanica uključenih u refleksni luk, refleks može biti jednostavan (monosinaptički) ili složen (polisinaptički) (→ sinapsa). U neurološkoj dijagnostici obično se izazivaju miotatski refleksi (mišićni ili tetivni), udarcem s pomoću tzv. refleksnoga batića na tetivu mišića, preko kože i potkožja. Ti se refleksi najčešće ispituju: na glavi (refleks žvakaćega mišića), na rukama (refleks dvoglavog i troglavoga mišića) i na nogama (refleks četveroglavoga mišića, tzv. patelarni refleks, izaziva se udarcem na njegovu tetivu niže od ivera, a refleks troglavoga mišića, tzv. refleks Ahilove tetive, izaziva se udarcem na Ahilovu tetivu). Nazivaju se i vlastitim refleksima, jer se receptor na istezanje (mišićno vreteno) nalazi u istome mišiću kontrakcija kojega će dati refleksni odgovor, dok se tuđi ili površinski refleksi izazivaju podraživanjem kože ili sluznica, a refleksni je odgovor mišićna kontrakcija ili žljezdano lučenje. U području moždanih živaca najčešće se ispituju refleks zjenica (podražuju se jakim svjetlom), rožnice (podražuju se smotuljkom vate), mekoga nepca i ždrijela; u području trupa i udova ispituju se trbušni refleksi (kontrakcija mišića trbušne stijenke na dodir igle), kremasterni refleks (povlačenje mošnje prema gore) i plantarni refleks (savijanje nožnih prstiju na podražaj tabana iglom). Svi dosad navedeni refleksi nazivaju se i fazičkim (trenutnim) refleksima, dok su tonički refleksi osnova trajne djelomične napetosti glatkog mišića (npr. na krvnim žilama) ili poprečnoprugastoga mišića (na udovima i trupu). Pri oštećenjima središnjeg i perifernoga živčanog sustava pojavljuju se patološki refleksi, npr. refleks Babinskoga (→ babinski, joseph), kod kojega se, pri podražaju vanj. ruba tabana iglom, nožni palac podiže umjesto da se savije. Uvjetovani refleks refleksni je odgovor koji nije prirođen, nego se postiže vježbanjem, tj. pobuđuje ga podražaj koji se često ponavlja (npr. ako se psu opetovano nakon zvučnoga signala daje hrana, s vremenom će sam zvučni signal izazvati lučenje sline) (→ pavlov, ivan petrovič). Zaštitni ili obrambeni refleksi (→ kašalj; kihanje)

Citiranje:

refleks. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/refleks>.