TRAŽI DALJE:
STRUKE:

regeneracija

ilustracija
REGENERACIJA krakova u narančaste zvjezdače, Astropecten aranciacus

regeneracija (kasnolatinski regeneratio: obnova), obnavljanje dijelova organa ili tkiva nekog organizma koji su se istrošili, izgubili ili ozljedom uništili. Razlikuju se fiziološka i reparativna (traumatska) regeneracija. Fiziološka regeneracija obnavljanje je istrošenih stanica, tkiva ili organa tijekom normalnoga života organizma: redovito mijenjanje gornjega sloja epiderme, tzv. perutanje ili prhutanje u sisavaca; periodično mijenjanje gornjega sloja epiderme u zmija i guštera (→ svlak) te hitinske kutikule u člankonožaca (→ presvlačenje); mijenjanje perja u ptica (→ mitarenje) te dlaka u sisavaca (→ linjanje); obnova epitela maternice nakon mjesečnice; zamjena mliječnih zubi trajnima; obnavljanje krvi, koštanog i žljezdanoga tkiva i dr. Reparativna (traumatska) regeneracija obnavljanje je ozljedom uništenih ili uklonjenih stanica, tkiva ili organa. Regenerirani dio (regenerat) ne mora uvijek veličinom i oblikom odgovarati izgubljenomu dijelu (može biti defektan, hipertrofičan, dvostruk ili višestruk), ali ako mu je sličan oblikom i funkcijom, regeneracija se naziva tipičnom ili normalnom (homomorfoza). Ako se na mjestu izgubljenog organa razvije drugačiji organ, regeneracija se naziva atipičnom ili nepravilnom (→ heteromorfoza).

Sposobnost regeneracije u životinja vrlo je raznovrsna. Organizmi nižega filogenetskoga stupnja u pravilu imaju veću sposobnost regeneracije od onih na višem stupnju; u najnižih organizama moguća je čak i regeneracija cijele jedinke iz jednoga njezina dijela. Organizam mladunčeta redovito se lakše regenerira od odraslog organizma. Mnoge vrste koje se razmnožavaju nespolno (→ razmnožavanje) imaju i veliku sposobnost regeneracije. Ona je vrlo velika u praživotinja, žarnjaka, spužava i plošnjaka. Od žarnjaka hidra npr. može regenerirati cijeli organizam iz svojega dvjestotoga dijela (→ restitucija), a koralji se također lako regeneriraju. Neki se kolutićavci spontano podijele u segmente, a svaki od njih regenerira cijelu životinju; veliku spospobnost regeneracije imaju npr. gujavice. U mekušaca se lako regenerira ljuštura, stopalo (u puževa), krakovi (u glavonožaca) i pojedini dijelovi glave. Rakovi mogu regenerirati samo neke segmente tijela, zatim ticala, noge, kliješta, i to samo za presvlačenje. Od bodljikaša, neke zvjezdače i stapčari iz jednoga kraka regeneriraju cijelo tijelo; trpovi lako regeneriraju cijelu probavnu cijev, a i druge dijelove tijela. U kralježnjaka je sposobnost regeneracije smanjena i ne podudara se u potpunosti s primitivnijom građom organizma. Tako je u riba regeneracija ograničena na peraje, ljuske i škržni poklopac, a u složenije građenih vodozemaca sposobnost regeneracije mnogo je veća; u repaša (aksolotl, daždevnjaci, vodenjaci) regeneriraju se neuralni greben, oči, udovi, rep i škrge, a u bezrepaca se sposobnost regeneracije sačuvala samo u punoglavaca, dok ju odrasle žabe nemaju. U gmazova, osim regeneracije repa u gušterica (→ autotomija), regenerira se samo pokrovno tkivo. U ptica i sisavaca sposobnost je regeneracije neznatna i obuhvaća ugl. fiziološku regeneraciju.

Regenerativna sposobnost u čovjeka također se svodi na neke oblike fiziol. regeneracije te na srašćivanje ozljeda i kompenzatorni rast (→ rast). Bolje diferencirana tkiva imaju slabiju sposobnost regeneracije. Najbolje se regenerira vezivno tkivo, koje na mjestu cijeljenja ozljede stvara ožiljak, a živčane stanice u mozgu nemaju gotovo nikakve regenerativne sposobnosti.

Mehanizmi regeneracije ugl. su još nerazjašnjeni. U pravilu se na mjestu ozljede stvara blastem, od ostataka stanica izgubljenoga tkiva ili stanica susjednih tkiva. Te stanice, koje su bile specijalizirane npr. kao stanice mišića, kosti ili hrskavice, gube svoja obilježja i počinju se učestalo dijeliti (→ proliferacija) kako bi nadoknadile izgubljeno tkivo. Novonastale stanice potom se ponovno diferenciraju u stanice odgovarajuće vrste tkiva. Regeneraciju potiču vanjski čimbenici (npr. živčani sustav, hormoni), tj. fiziološki podražaji koji se proizvode na nekom drugome mjestu u tijelu, a koji su povezani s funkcijom dijela tijela koji se regenerira. Zbog toga svrha regeneracije vjerojatno nije nadomještanje izgubljenoga dijela tijela, nego nadomještanje funkcije koju je taj dio obnašao.

Regeneracija u biljaka sastoji se u obnovi tkiva, organa ili cijele biljke iz diferenciranih biljnih tkiva. Zbiva se na mjestu ozljede; npr. ako se kod begonije zarežu žile na plojki lista koji se peteljkom utakne u vlažni pijesak, a sama se plojka priljubi uz pijesak, nakon kratkoga vremena na mjestu zarezivanja razviju se mlade biljčice. Regeneracija u biljaka zbiva se i tijekom vegetativnoga razmnožavanja, kada se cijela biljka obnovi iz dijelova koji nisu namijenjeni razmnožavanju. Nove se biljke mogu regenerirati i u kulturi biljnoga tkiva in vitro.

Citiranje:
regeneracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 3. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52242>.