TRAŽI DALJE:
STRUKE:

renij

renij (prema lat. Rhenus: Rajna), simbol Re (novolat. rhenium), kemijski element (atomski broj 75, relativna atomska masa 186,207). Poznata su dva prirodna izotopa (185Re i radioaktivni 187Re) i više umjetnih (najstabilniji je 187Re s vremenom poluraspada 4,2 · 1010 god.). Postojanje renija kao elementa srodna manganu predvidio je D. I. Mendeljejev 1869. Otkrili su ga tek 1925. njemački kemičari Walter Noddack, Ida Noddack-Tacke i Otto Berg, te ga nazvali prema rijeci Rajni. Renij je vrlo rijedak element, najčešće vezan s molibdenitom, MoS2. Elementarni je renij srebrnobijel, sjajan metal, izgledom sličan platini. Vrlo je tvrd, visoka tališta (3186 °C) i gustoće (20,8 g/cm³), odličnih mehaničkih svojstava, otporan na visoke temperature. Zagrijan do crvena žara, može se kovati i valjati. Kemijski je postojan, netopljiv je u solnoj i fluorovodičnoj kiselini, a dušična ga kiselina i vlažan kisik na običnoj temperaturi oksidiraju u perrenijevu kiselinu, HReO4, topljivu u vodi. Renij se dobiva kao sporedni proizvod pri preradbi molibdenita i bakrenih škriljevaca. Rabi se za termoelemente, kao katalizator, kao zaštitna prevlaka na instrumentima, nakitu i dr. Legiran s volframom ili platinom, služi u izradbi električnih postrojenja otpornih na visoku temperaturu. U spojevima je najčešće sedmerovalentan. Najvažniji mu je spoj kalijev perrenat, KReO4, na niskoj temperaturi teško topljiv u vodi.

Citiranje:
renij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 9. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52456>.