restitucija (lat. restitutio: popravljanje; vraćanje na staro).
1. Uspostava prijašnjega stanja.
2. U pravu, povrat dobra ili njegove vrijednosti onomu komu je dobro bespravno bilo oduzeto (krađom, nasiljem, nelegitimnim odlukama) ili naknada za osobne povrjede i štete na imovini. Smisao je restitucije da se stvari vrate (koliko je moguće) u stanje prije štetnoga događaja.
3. U biologiji, oblik regeneracije; u životinja se iz odijeljenih dijelova tkiva obnovi cijeli organizam (→ hidra, zelena); u biljaka se novi dio organizma formira na istome mjestu gdje je stari odsječen.
