struka(e):
Baïf, Jean Antoine de
francuski pjesnik
Rođen(a): Venecija, 19. II. 1532.
Umr(la)o: Pariz, potkraj listopada 1589.

Baïf [ba·i'f], Jean Antoine de, francuski pjesnik (Venecija, 19. II. 1532Pariz, potkraj listopada 1589). Član Ronsardove Plejade. Objavio zbirke petrarkističkih stihova Ljubav za Mélineu (Amours de Méline, 1552) i Ljubav za Francineu (Amours de Francine, 1555), komediju Junačina (Le Brave, 1567., adaptacija Plautova komada Miles gloriosus), zbirku epigrama Dokolica (Passe-temps, 1573., imitacija Marcijala) i knjigu refleksija Mimi, pouke i poslovice (Mimes, Enseignements et Proverbes, 1576). Predlagao reformu francuskog pravopisa na fonetskom načelu, pokušao uvesti u francusku poeziju metrički stih (po njemu nazvan »vers baïfin«) građen i skandiran kao latinski heksametar. Sa skladateljem Thibaultom de Courvilleom osnovao (1570) društvo pjesnika i glazbenika – Académie de poésie et de musique. Baïfovi suvremenici, glazbenici Jacques Mauduit, Claude Le Jeune i dr., uglazbili su više njegovih pjesama prilagodivši glazbeni ritam Baïfovu metričkomu stihu (tzv. chansons mesurées). Baïf je snažno utjecao na stil francuske vokalne glazbe kasnoga XVI. stoljeća.

Citiranje:

Baïf, Jean Antoine de. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/baif-jean-antoine-de>.