Riječki zaljev

Riječki zaljev, unutarnji dio Kvarnerskoga zaljeva, tj. Kvarnera u širem smislu; obuhvaća 450 km². Duljina zaljevskih obala iznosi 115 km. Omeđen je kopnom Istre na zapadu i riječkoga područja na sjeveru. Južnu i istočnu, morsko-otočnu granicu čini zamišljena crta koja vodi od rta Šipa (Brseč u Istri) do rta Jablanca (Cres), sjevernom obalom otoka Cresa, crtom koja spaja rt Grotu (Cres) i rt Glavotok (Krk), zapadnim obalama otoka Krka i Svetoga Marka do rta Oštro na kopnu (Kraljevica). U njegovom istočnom dijelu nalazi se Bakarski zaljev, koji je od ostatka Riječkog zaljeva odvojen uskim morskim prolazom. Velim vratima povezan je s Kvarnerom u užem smislu, tj. morskim prolazom između Istre i otoka Cresa, i dalje s otvorenim morem, Srednjim vratima s Kvarnerićem, a Vinodolskim kanalom s Velebitskim kanalom. Dubok je do 67 m. Morske mijene imaju amplitudu do 0,8 m. Prosječna mu je slanost 37,5‰. U Bakarskom zaljevu, na ušću Rječine i uz obalu Opatije more je manjega saliniteta i hladnije (vrulje). Boja mu je izrazito plava, a prozirnost do 20 m (na ušću Rječine do 2 m). Dominantan je vjetar bura (često orkanske jačine), zatim jugo i maestral. Riječkim zaljevom vode brodske linije koje povezuju Rijeku s otocima Rabom (Rab) i Pagom (Novalja) te Cresom (Cres, Martinšćica), Unijama, Suskom, Ilovikom i Lošinjem (Mali Lošinj). Uz njegove obale nalaze se mnogobrojna turistička mjesta. U Istri su to Opatija (marina), Lovran, Mošćenička Draga, Ika, Ičići (marina) i Medveja, na širem riječkom području Kraljevica, a na otoku Krku Malinska, Njivice i Omišalj. Veće su luke Rijeka, Kostrena (naftna luka Urinj), Bakar (sipki teret), Omišalj (naftna luka, terminal naftovoda), Kraljevica.

Citiranje:
Riječki zaljev. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 9. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52868>.