TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Bakhilid

Bakhilid (grčki Βαϰχυλίδης, Bakkhylídēs), grčki lirski pjesnik (Julida na otoku Keju, oko 518?, 450. pr. Kr.). Jedan od šestorice korskih liričara uvrštenih u aleksandrijski kanon, nećak pjesnika Simonida, suvremenik i takmac Pindarov. Neko je vrijeme navodno proveo u progonstvu na Peloponezu. Okušao se u svim vrstama korske lirike osim tužaljke, a pjesme je pisao za vladare različitih grčkih gradova, poput sirakuškoga tiranina Hijerona, koji je istodobno bio i Pindarov zaštitnik. Djelo mu se smatralo nepovratno izgubljenim sve do nalaza papirusnih fragmenata 14 epinikija, oda posvećenih pobjednicima na športskim natjecanjima, i sedam ditiramba, korskih pjesama u čast Dionizu. Neke su od njih u cijelosti rekonstruirane. Bakhilidovi epinikiji sadrže iste strukturne elemente kao i Pindarovi: u njihovu je središtu pripovijedanje mita, kojemu se pridružuju pohvale pobjednika i njegova roda, gnomski izričaji i pjesnikova razmatranja o vlastitom umijeću. Moderna kritika, slično antičkoj, uzvišenu Pindarovu poeziju redovito pretpostavlja Bakhilidovu umijeću, ali ističe njegovu jasnoću stila, vrsnu pripovjedačku tehniku i dramski naboj. Bakhilidovi ditirambi jedini su sačuvani primjeri te antičke korske vrste. Posebno je zanimljiv ditiramb Mladi ljudi ili Tezej (Ἠίεοı ἢ Θησεύς), u kojem se pripovijeda o Tezejevoj plovidbi na Kretu, sukobu s Minojem i čudesnom povratku iz morskih dubina, te Tezej (Θησεύς), koji sadrži kratak dijalog između Tezejeva oca Egeja i njegovih pratilaca, jedina sačuvana korska pjesma koja je u cijelosti dijaloški strukturirana.

Citiranje:
Bakhilid. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5364>.