struka(e): lingvistika i filologija

rusinski jezik, slavenski jezik čija je klasifikacija sporna. Neki ga smatraju ukrajiniziranim istočnoslovačkim narječjem, dok je prema drugima to prijelazni ukrajinski govor koji je pretrpio jak istočnoslovački utjecaj. Karakteristične su osobine: refleks *or, *ol, *er, *el u ra, la, re, le (brazda, glava, breg, vlječic »vući«), ro, lo (kročaj, mloda), oro, olo, ere (čereva »crijevo«); *dj, *tj, *kt’ u dz, c (pomoc »pomoć«) ili u /ž, č (medža »međa«, mačoha »maćeha«); * u ar (barz »brz«), or (gordi »grdi«), er (verh »vrh«); * ima refleks ov/ol (vovk »vuk«, kolbasa »kobasica«) i lu, lo (dlobac »dubac«) itd. Jezik ima stalni naglasak (na pretposljednjem slogu). U leksiku su primjetni utjecaji susjednih jezika.

Citiranje:

rusinski jezik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rusinski-jezik>.