struka(e): psihologija

san, više ili manje povezan niz doživljaja koji se javljaju tijekom spavanja. Iako su sadržaji snova često u suprotnosti sa svakidašnjim iskustvom i zakonima logike, osoba koja sanja doživljava ih realnima. Snovi se najčešće javljaju tijekom REM-spavanja, a vrlo rijetko tijekom drugih faza spavanja. Iako neki ljudi tvrde da nikada ne sanjaju, ispitivanja upućuju na to da svi sanjaju, ali da postoje osobe koje se svojih snova ne sjećaju kada se probude. Posebnu vrstu snova čine lucidni snovi. To su snovi tijekom kojih je spavač svjestan da sanja i može utjecati na tijek sna. Snovima se u svim ljudskim društvima pripisivao velik značaj i pokušavalo ih se tumačiti. Tijekom XX. st. bilo je prihvaćeno Freudovo tumačenje da snovi imaju svoju osnovu u podsvijesti pojedinca i predočuju njegove potisnute misli i želje. Znanstv. provjere nisu potvrdile Freudovo tumačenje snova. Danas je najprihvaćenija teorija sinteze aktivacije. Ona se temelji na činjenici da se tijekom REM-spavanja aktivira niz neuronskih krugova u moždanom deblu odakle signali odlaze u koru velikoga mozga, gdje se aktiviraju pojedina područja. Kora velikoga mozga te slučajne signale nastoji povezati i dati im neki smisao, što može rezultirati bizarnim i nelogičnim sadržajima snova.

Citiranje:

san. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/54363>.