Sasanidi, perzijska dinastija, čiji su članovi vladali Perzijom od 226. do potpunoga sloma 651. Podrijetlo su vukli od Sasana (oko 200), svećenika hrama božice ognja Anahite u Farsu. Papak (u. oko 220), koji je vjerojatno bio Sasanov sin, bio je ovisni vladar u Perziji pod Arsakidima. Njegov sin Ardašir I. (224–241), pošto je najprije uklonio starijega brata Šapura, podignuo je ustanak protiv svojega vrhovnika Artabana V. i srušio vlast Arsakida, te se okrunio 226. u Ktezifontu za perzijskoga kralja. Ardaširov sin Šapur I. (241–272) nastavio je ekspanziju započetu za vladavine svojega oca. Sasanidi su proširili vlast na prostrano područje od Kaspijskoga jezera do Perzijskoga zaljeva, od gornjeg Eufrata i Tigrisa do Taškenta i Pešavara. Učvrstili su unutarnju državnu organizaciju i uspostavili snažnu birokraciju, zamijenivši partski feudalizam centraliziranom upravom i preustrojivši vazalna kraljevstva u provincije kojima su upravljali sasanidski knezovi. Uveli su zoroastrizam kao državnu religiju i, nastojeći ugušiti pokrete nezadovoljnih slojeva, progonili su kršćanstvo, manihejstvo i mazdaizam. Ugledali su se na ahemenidske tradicije i poticali razvoj perzijske književnosti i znanosti (na tzv. srednjoperzijskom ili jeziku pehlevi). Vrhunac moći i kulturnog napretka dosegnuli su pod Hosroem I. Anuširvanom (531–579). No dugotrajni i teški ratovi s Rimskim Carstvom i Bizantom, osobito za vladavine Hosroea II. Parveza (590–628), te s nomadskim narodima u Turkestanu iscrpili su naposljetku snagu Sasanida. Posljednji član dinastije Jezdegerd III. (632–651) ubijen je u Mervu u Khorasanu bježeći pred Arapima, čije je nadiranje uzaludno pokušavao zaustaviti.
