Scuola degli Schiavoni [skuo:'la deļ:i skiavo:'ni] (Scuola dei SS. Giorgio e Trifone, Scuola Dalmata), bratovština hrvatskih iseljenika u Veneciji. Posvećena je dvojici svetaca, kotorskomu zaštitniku sv. Tripunu i barskomu zaštitniku sv. Jurju. Upravo su hrvatski iseljenici iz tih dvaju gradova vjerojatno imali odlučujuću ulogu u njezinu osnutku 1451. Iste je godine mletačko Vijeće desetorice potvrdilo njezin Statut (Mariegola). Isprva je bila zamišljena kao udruga iseljenika s mletačkoga područja u Istri, Dalmaciji i Boki kotorskoj, ali je ubrzo prerasla u nacionalnu bratimsku udrugu iseljenika s cjelokupnog onodobnoga hrvatskoga državnog i etničkog područja. Prvotno joj je sjedište bilo u crkvi templarskoga reda (Sv. Ivan od Hrama), a od 1551. posjedovala je vlastitu crkvu i sjedište, koje se nalazilo u predjelu Castello, u kojem je u XV. i XVI. st. živio najveći broj Hrvata iseljenih u Veneciju. U XV. i XVI. st. stekla je mnogobrojna priznanja najviših crkvenih i svjetovnih vlasti (indulgencija kardinala Besariona iz 1464; indulgencija papinskoga legata Bertuccija Contarinija 1481; indulgencija pape Aleksandra VI. 1502; relikvijar sv. Jurja, dar mletačkoga plemića Paola Valaressa). Jedna je od rijetkih bratovština u Veneciji koja nije bila ukinuta dolaskom francuske uprave početkom XIX. st. Bratovština djeluje i danas (pod imenom Scuola Dalmata) i ponajprije okuplja talijanske optante, iseljenike iz Istre i Dalmacije, izbjegle nakon II. svjetskog rata. Posjeduje bogat arhiv i knjižnicu, a njezine su najvrjednije umjetnine slikarski ciklus mletačkog slikara Vittorea Carpaccia (početak XVI. st.) s prizorima iz života svetaca zaštitnika bratovštine.
