struka(e): |
vidi još:  Filmski leksikon

sekvenca (njem. Sequenz < kasnolat. sequentia: ono što slijedi, posljedice).

1. U filmu, skupina kadrova povezanih mjestom, vremenom, zaokruženim segmentom radnje, filmskim postupkom (oblikom filmskog zapisa) ili/i nekim drugim jedinstvom. Kod čvršćih jedinstava (npr. jedinstva mjesta, vremena i radnje) obično se rabi pojam scena, a u tom je slučaju sekvenca naziv za slabije povezane kadrove (npr. samo jednim od navedenih kriterija). Radnja koja se danas prikazuje sekvencom, u ranom nijemom filmu obično se odvijala unutar jednoga plošnog kadra (tabloa); neprekinuti kadar u kojem se odvija cijela radnja naziva se kadar-sekvenca.

2. Pojam kojim je francuski književni teoretičar R. Barthes u Uvodu u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova (Introduction à l’analyse structurale des récits, 1966) nazvao niz povezanih jezgrenih funkcija pripovjednoga teksta koje je moguće imenovati. Npr. sekvenca »telefonski razgovor« sadrži jezgre: zvono, podizanje slušalice, razgovor, prekid veze. Svaka sekvenca može postati dijelom nadređene joj sekvence, budući da se imenovanja smjenjuju tijekom cijeloga procesa čitanja.

Citiranje:

sekvenca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sekvenca>.