sem

sem (od grč. σῆμα: znak), u semantici, termin za najmanju jedinicu značenja s pomoću koje se u okviru semičke analize pokušava opisati značenje leksičke jedinice do kraja i bez ostatka. Semovi kao značenjska razlikovna obilježja nastali su kao pokušaj da se metoda opisa fonoloških sustava s pomoću binarnih opozicija primijeni i na opis semantičkih sustava, tj. značenja leksičkih jedinica. Pritom su bile zanemarene neke bitne razlike između fonološkog i semantičkoga sustava svakoga jezika. Fonološki su sustavi zatvoreni i moguće ih je opisati do kraja i bez ostatka univerzalno definiranim razlikovnim obilježjima. Za razliku od njih, semantički su sustavi otvoreni, dinamički ustrojeni i podložni mnogo bržim promjenama te ih nije moguće opisati univerzalno definiranim semovima. Zbog toga je velik broj semova svojstven samo pojedinomu semantičkom polju. U okviru semičke analize semovi su morali biti definirani kao jednostavna i ekonomična razlikovna obilježja, vrlo često proizašla iz obilježja referenta ili predmeta stvarnoga svijeta na koji se leksička jedinica odnosi. Tako je jedan od semova koji definira značenje leksema stolac »s naslonom«, što je obilježje predmeta stolac u stvarnome svijetu.