Senusi, arapska dinastija i islamska vjerska sekta. Njezin osnivač bio je Muhamed ibn Ali el-Senusi (Muḥammad ibn ‘Alī al-Sanūsī; 1787–1859), rodom iz Alžira. God. 1835. osnovao je vjersku naseobinu i učilište (zavija, arapski zāwiya) u mjestu Abu Kubais kraj Meke. God. 1843. svoje je sjedište premjestio u Cirenaiku, gdje je blizu Derne podignuo zaviju Al-Baida, a 1855. u oazu Giarabub (Jaghbub), gdje je umro. Za njegova sina i nasljednika Muhameda el-Mahdija (Muḥammad al-Mahdi; 1859–1902) sekta se još više razgranala te su senusiti postali utjecajan politički čimbenik u velikom dijelu sjeverne i sr. Afrike, od granica Egipta i libijske obale preko saharskih oaza do Čada. U znatnom dijelu Tripolitanije i Cirenaike senusiti su bili moćniji od osman. upravitelja. Kako bi se osigurao od osmanskih napada, Muhamed el-Mahdi premjestio je 1894. svoje sjedište u oazu Kufra, a 1900. u pokrajinu Wadai. Ondje su se senusiti prvi put sukobili s Europljanima, suprotstavivši se francuskim kolonijalnim postrojbama koje su nadirale u Čad. Za njegova nasljednika Ahmeda el-Šerifa (Aḥmad al-Šarīf; 1902–17) senusiti su nastavili pružati otpor francuskim kolonijalistima, koji su tek 1911. uspjeli zauzeti Wadai, pa je nakon toga Ahmed el-Šerif ponovno premjestio svoje sjedište u oazu Kufra. Kada su Talijani 1911., tijekom rata s Osmanskim Carstvom, izvršili pohod na Tripolitaniju i Cirenaiku, senusiti su pomagali Osmanlijama te nastavili borbu protiv talijanskih kolonijalista čak i nakon poraza Osmanskoga Carstva. Za I. svjetskog rata borili su se na strani Centralnih sila te napadali talijanske i francuske kolonijalne postrojbe, a 1915. prodrli su u Egipat, gdje su ih tek 1917. porazili Britanci. Novi senusitski vladar Muhamed Idris (Muḥammad Idrīs; 1917–69) nagodio se s Talijanima sporazumima 1917. i 1920. te je pod njihovim vrhovništvom kao nasljedni emir vladao oazama Kufra, Giarabub, Gialo (Jalu), Awjila i Ayadabia. Pošto je fašistički režim pogazio sporazume, senusiti su protiv Talijana poveli geriljsku borbu (1923–29), ali su uspjeli sačuvati jedino oazu Kufra. Za II. svjetskog rata senusiti su se borili na strani Saveznika. Emir Idris je 1948. postao vladar Cirenaike, a 1951. kralj Ujedinjene Libije (Idris I.), koja je od 1953. bila ustavna monarhija. God. 1969. kralj Idris I. bio je svrgnut s prijestolja urotom časnika na čelu s pukovnikom Moamarom al-Gaddafijem. (→ libija, povijest)
