TRAŽI DALJE:
STRUKE:

sigla

sigla (kasnolat. sigla: znakovi za skraćivanje), početno slovo riječi ili sloga kao poseban tip kraćenja, kojim se uglavnom radi štednje prostora i vremena krati ime ili naziv (npr. SPQR za Senatus populusque Romanus). Sigle su se rabile već u staroj židovskoj, te u antičkoj (grčkoj i rimskoj) pismenosti. Isprva najčešće na kovanicama, medaljama i kamenim natpisima, ubrzo su se širile i u rukopisima, na papirusu i pergamentu. Sigle ili litterae singulares koristile su se za riječi koje se često ponavljaju u tekstu, u početku su to bila imena (A. za Aulus) i glagolski oblici (C. za curavit, curaverunt). Podvostručene a kadšto i potrostručene sigle, označivale su množinu (FF. za fratres). U srednjem vijeku i u rukopisima i na epigrafskim spomenicima također se javljaju, i to za kraćenje riječi suspenzijom (per suspensionem), što znači da je izostavljen završetak riječi, a naveden je početak uz znak kraćenja kao što je točka, dvije točke, vodoravna crta. Ponekad im je u antici uporaba bila toliko česta da su bile i zaprjeka za primjereno razumijevanje teksta. I u suvremenom pravopisanju takav je način kraćenja čest, npr. HNK, SAD itd. Siglom se nazivaju i znakovi u stenografiji kojima se zamjenjuje slog ili riječ.

Citiranje:
sigla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55873>.