TRAŽI DALJE:
STRUKE:

silikati

ilustracija
SILIKATI – a) izolirani tetraedar otočnih silikata; b) grupni silikat; c) prstenasti silikati; d) trostruki sloj slojevitoga silikata; e) četveročlani jednolančani silikat; f) prostorni silikat

silikati (prema silicij), soli i esteri ortosilicijske kiseline (H4SiO4) i njezini kondenzacijski produkti (polisilicijske kiseline). Silikatni minerali glavni su sastojci eruptivnih stijena, a čine i pretežni dio sedimentnih stijena, pa tako s udjelom većim od 80% sudjeluju u izgradnji litosfere. Silikati su po količini najveća skupina anorganskih spojeva, koja tvori značajna rudna ležišta.

Osnovni je građevni element svih silikata [SiO4]-tetraedar, strukturna jedinica koju čini tetraedar od kisikovih atoma, u središtu kojega se nalazi atom silicija. Silicijevi atomi mogu biti dijelom zamijenjeni nekim drugim atomima, najčešće aluminijevima (→ alumosilikati). Tetraedri se preko zajedničkoga kisikova atoma mogu međusobno povezivati na različite načine, pri čem stvaraju spojeve iznimne strukturne i kemijske raznovrsnosti. Prema načinu povezivanja [SiO4]-tetraedara silikati se dijele u šest skupina: otočni ili nezosilikati, s izoliranim, nepovezanim tetraedrima (npr. olivin, granati, cirkon, andaluzit, disten, mulit); grupni ili sorosilikati, nastali linearnim povezivanjem konačnoga broja tetraedara preko zajedničkoga kisikova atoma (npr. tortveilit, akermanit); prstenasti ili ciklosilikati, s tetraedrima povezanima u jednostruke ili dvostruke prstene (npr. beril, turmalin); lančani ili inosilikati, nastali povezivanjem tetraedara preko kisikovih atoma u beskonačne lance koji se protežu duž cijeloga kristala i u kojima tetraedri dijele dva kisikova atoma sa susjednim tetraedrima, a lanci mogu biti jednostruki ili višestruki (npr. pirokseni, rodonit, volastonit); slojeviti ili filosilikati, kojima su tetraedri u ravnini povezani u sloj i koji sa susjednim tetraedrima dijele tri kisikova atoma (npr. milovka, pirofilit, tinjci, vermikulit, gline); prostorni ili tektosilikati, kojima su tetraedri međusobno trodimenzijski povezani preko sva četiri kisikova atoma (npr. glinenci, nefelin, zeoliti).

Silikati imaju veliku tehničku i gospodarsku važnost. Neki od njih izvor su dragocjenih metala, drugi su poznati kao nemetalne sirovine (azbest, kaolin, bentonit, glinenci) ili kao drago kamenje (smaragd, akvamarin, turmalin, topaz, nefrit), a i mnogi tehnički proizvodi (staklo, porculan, keramika, emajl, cement) sastoje se uglavnom od silikata.

Citiranje:
silikati. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55960>.