TRAŽI DALJE:
STRUKE:

sin

sin, dvadeset prvo slovo staroga semitskog, feničkog i hebr. alfabeta, brojevne vrijednosti 300. Isprva se pisalo za označivanje bliskih glasova /s/ i /š/. U hebrejskom će se pismu, nakon provedene glasovne diferencijacije, razlikovati i slova sin (he9_0943.jpg za /s/) i šin (he9_0944.jpg za /š/). Prema starosemitskomu sin nastala je i grč. → sigma, a velika je vjerojatnost da je glagoljičko → ša, zbog oblikovne i izgovorne sličnosti, bilo preuzeto upravo iz starohebr. šin.

Citiranje:
sin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56072>.