Singspiel [zi'ŋšpi:l] (njem., od singen: pjevati i Spiel: igra), oblik opere, obično vedra sadržaja, na njemačkom jeziku i s govorenim dijalozima. Na njegov su nastanak u razdoblju baroka utjecala duhovna i svjetovna scenska djela s glazbenim brojevima, od kojih su mnoge izvodili putujući glumci (pa i oni iz talijanske komedije dell’arte), ali i instrumentalna glazba s različitih svečanosti (npr. koračnice, plesovi i dr.). U mnogim je značajkama Singspiel sličio na francuske i talijanske komične opere, a njemački jezik i glazba, osobito u prizorima sa seljacima i slugama, zbog svoje su popularnosti potaknuli skladatelje da ih komponiraju. Najranija sačuvana glazba skladana za bečka popularna kazališta potječe iz sred. XVIII. st., a najomiljenija djela skladali su u drugoj pol. stoljeća Ignaz Umlauf, C. Ditters von Dittersdorf, Wenzel Müller i dr.
