struka(e):
ilustracija
SIRENE, J. W. Waterhouse, Odisej i sirene, 1891., Melbourne, National Gallery of Victoria

sirene (grč. Σειρῆνες, Seirnes), u grčkoj pučkoj predaji, demoni smrti i podzemna božanstva. Kod Homera lijepe djevojke, kćeri boga Aheloja, koje su krasnim pjevanjem mamile mornare i onda ih ubijale. Za kaznu što su se natjecale s muzama postale su poluptice. Prikazivali su ih s krilima i ptičjim nogama. Obično se navode tri sirene: Partenopa, Leukozija i Ligija, a u nekim mitovima i do devet. Kada nisu mogle primamiti Odiseja (koji je svojim mornarima začepio uši voskom, a sebe dao privezati za jarbol), srušile su se, po usudu, u more i bile pretvorene u grebene. Sirene su možda isprva simboli duhova podzemlja, demona smrti, na što podsjećaju njihove slike na nadgrobnim spomenicima i sarkofazima. Živjele su u pučkoj mašti i mornarskim pričama; u srednjem vijeku likovno su bile prikazivane kao lijepe djevojke s ribljim repom, koje izviruju iz valova i zavode mornare s pravoga puta. U prenesenom značenju sirena je zavodnica.

Citiranje:

sirene. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/56210>.