STRUKE:

sjeme

ilustracija
SJEME, različite vrste – 1. rutvica, Ruta graveolens; 2. zečja kiselica, Oxalis acetosella; 3. zijevalica, Antirrhinum majus; 4. jasika, Populus tremula; 5. kininovac, Cinchona succirubra; 6. maćuhica, Viola tricolor; 7. ricinus, Ricinus communis; 8. kalabar, Physostigma venenosum, 9. kokulus, Anamirta cocculus

sjeme ili sjemenka (lat. semen), tvorevina biljaka sjemenjača (Spermatophyta) koja služi njihovu razmnožavanju. Razvija se iz sjemenoga zametka (→ cvijet). U golosjemenjača, sjemeni zametci i razvijene sjemenke stoje »goli« na otvorenom plodnom listu, dok su u kritosjemenjača zatvoreni u plodnici, odn. sjemenke su zatvorene u usplođu (→ plod). Razvoj sjemenke započinje oplodnjom jajne stanice u sjemenom zametku (→ oplodnja ili fekundacija, Oplodnja biljaka). Najvažniji su dijelovi sjemenke embrij ili zametak biljke (→ klica) i hranjivo staničje (→ endosperm), koje služi mladoj klici biljke do razvoja pravih zelenih listova za fotosintezu. U mnogim sjemenkama, npr. u mahunarka, hrasta (žir), hranjive tvari prelaze u supke (kotiledoni) embrija, pa nema drugoga hranjivog staničja. Pričuvna hrana često su škrob, bjelančevine, masna ulja, rezervna celuloza ili hemiceluloza. O njezinu sastavu ovisi i nutrina sjemenke. Ako je pričuva škrob, nutrina je brašnasta (žitarice), kod bjelančevina i masti nutrina je masna (npr. ricinus, kokos), a kod celuloze i hemiceluloze nutrina je tvrda, rožnata (npr. neke palme). Iz oba integumenta (u primitivnijih kritosjemenjača) ili iz jednog integumenta (u odvedenijih kritosjemenjača) sjemenoga zametka razvija se često suha i čvrsta sjemena lupina (testa), koja štiti sjemenku od ozljeda i gubitka nekih tvari, a u mnogih biljaka djelomično je preuzela i funkciju rasprostranjivanja sjemenaka. U nekih primitivnijih svojta sjemena se lupina sastoji od vanjskoga, sočnoga, najčešće upadljivo obojena sloja stanica (sarkotesta) i unutrašnjeg odrvenjeloga sloja (sklerotesta). U sjemenaka koje su trajno zatvorene i srasle s usplođem, npr. u trava, štitarka, glavočika, sjemena je lupina vrlo tanka.

U vezi s rasprostranjivanjem vjetrom, vodom ili životinjama razvile su se na sjemenkama mnogih vrsta posebne tvorevine. Takve su sjemenke s dugim dlakama, koje pomažu raznošenje vjetrom, npr. cigansko perje (Asclepias), vrbe (Salix), vrbolike (Epilobium) i dr. Istoj svrsi služe nastavci poput krilca na sjemenoj lupini, npr. bora (Pinus), ili zanonije (Zanonia). Neke biljke imaju na sjemenkama sočni ovoj (arillus), npr. tisa (Taxus), kurika (Euonymus), koji životinje jedu, a u mnogih vrsta na sjemenkama su razvijeni posebni mesnati privjesci (elajosomi), koji mravima služe za hranu pa ih skupljaju i tako raznose (→ mirmekohorija). Neke sjemenke imaju mjehur za plivanje, npr. lopoč (Nymphaea alba). U mnogih su svojta sjemenke vrlo sitne pa ih vjetar lako raznosi (→ anemohorija), npr. u kaćuna (Orchis), volovoda (Orobanche), kruščice (Pyrola).

Osim veličinom, sjemenke se jako razlikuju i masom, pa npr. u palme Lodoicea maldivica sa Sejšela mogu težiti nekoliko kilograma, dok npr. u kaćuna (Orchidaceae) teže samo nekoliko tisućinki miligrama. Sjemenke mnogih biljaka vrlo su važne u prehrani ili kao industr. sirovine (žitarice, uljarice, mahunarke, kava, kakaovac, orah, badem, pamučika i dr.), neke se koriste u medicini (npr. mrazovac, kužnjak, lan, strofantus, strihnos), neke kao začin (npr. gorušica, kim, anis).

sjeme. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56311>.