struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon
Sjöberg, Alf
švedski kazališni i filmski redatelj
Rođen(a): Stockholm, 21. VI. 1903.
Umr(la)o: Stockholm, 17. IV. 1980.

Sjöberg [šø:'bærj], Alf (pravo ime Sven Erik), švedski kazališni i filmski redatelj (Stockholm, 21. VI. 1903Stockholm, 17. IV. 1980). Završio je glumačku školu pri Kraljevskom dramskom kazalištu u Stockholmu te se isprva bavio glumom. Od 1930. do smrti bio je prvi redatelj u kraljevskom nacionalnom kazalištu (Kungliga Dramatiska Teatren) u Stockholmu, istaknuvši se kao jedan od vodećih modernizatora švedskoga kazališta u drugoj polovici XX. st. Ostvario je više od 130 kazališnih režija (koje često supotpisuje i kao scenograf) te više od 180 za radio; posebno su mu zapažene kasnije, estetski i politički reinterpretirane inscenacije drama Williama Shakespearea (Hamlet, 1960; Troilo i Kresida, 1967; Koriolan, 1970; Antonije i Kleopatra, 1970), Bertolta Brechta (Majka Hrabrost i njezina djeca, 1965; Opera za tri groša, 1969; Život Galilejev, 1974), Witolda Gombrowicza (Ivona, kneginjica od Burgunda, 1965), Augusta Strindberga (Otac, 1968; Majstor Olof, 1972) i Stanisława Witkiewicza (Majka, 1971). Svoj prvi (i jedini nijemi) film, Najjači (Den starkaste), s radnjom na Grenlandu, režirao je 1929. Filmu se vratio 1940. te je postigao velik uspjeh djelima Put u raj (Himlaspelet, 1943), alegorijsko-fantastičnom pričom mistična ugođaja, Iris i poručnikovo srce (Iris och löjtnantshjärta, 1946), melodramom impresivnih kompozicija kadrova (o mladoj samohranoj majci) i Karin Månsdotter (1954), vizualno stiliziranim djelom prema motivima Strindbergove povijesne drame Erik XIV. Jedan je od nekolicine redatelja koji su dvaput nagrađeni Grand prixom na Canneskom festivalu: 1946. za film Mučenje (Hets, 1944), prema scenariju Ingmara Bergmana, o sadističkom učitelju, i 1951. za Gospođicu Juliju (Fröken Julie, 1951), inovativni komorni film prema Strindbergovoj drami (čiju je prekretničku postavu režirao u kazalištu 1949), u kojem je monologe prisjećanja na prošlost vizualizirao dvostrukim ekspozicijama. Ostali važniji filmovi: Samo mati (Bara en mor, 1949., prema Ivaru Lo-Johanssonu), Baraba (Barabbas, 1953., prema Päru Lagerkvistu), Otok (Ön, 1966), Otac (Fadern, 1969., prema Strindbergu).

Citiranje:

Sjöberg, Alf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sjoberg-alf>.