TRAŽI DALJE:
STRUKE:

sluz

sluz (latinski mucus), bezbojna, gusta, ljepljiva tekućina koju u sluznicama luče žljezdane vrčaste stanice pokrovnog epitela te različite sluzne žlijezde. Kemijski sastav sluzi vrlo je raznolik, a među glavnim su sastojcima voda, mucin, anorganske soli, enzimi s baktericidnim djelovanjem i imunoglobulini. Luči se poglavito u probavnom, dišnom i spolnom sustavu, a funkcije su joj podmazivanje epitela, zaštita od mehaničkih ozljeda i djelovanja bakterija. U pojedinim organskim sustavima sluz ima i specifične funkcije; u dišnim putovima zadržava udahnute čestice, u probavnom sustavu olakšava prolaženje hrane i štiti želučanu sluznicu od kiselog okoliša, a sluz koja prekriva vrat maternice olakšava prolaz spermijima i potiče oplodnju jer tijekom ovulacije postaje rjeđom. Pri infekcijama sluznicâ količina se izlučene sluzi povećava, boja joj postaje žućkasta ili zelenkasta, a u njoj se nalazi mnogo leukocita i oljuštenih epitelnih stanica.

Biljna sluz, koloidna ljepljiva tvar, sastavljena od polisaharida. Čini pričuvnu tvar u vakuolama stanica mnogih biljaka, u stabljikama i listovima (kod sukulentnih biljnih vrsta kojima omogućuje jače zadržavanje vode); razvija se i na membranama stanica. Sluz proizvode i bakterije koje inficiraju biljke, jer im ona omogućuje kretanje; ako sluz začepi provodni sustav biljke, ona može uginuti. Biljne sluzi ublažuju upale i nadražaje sluznicâ, zbog čega se sluznate biljne droge upotrebljavaju u medicini.

Citiranje:
sluz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56728>.