socijalizacija (prema lat. socialis: društveni, od socius: zajednički; drug, partner), dugotrajni, složeni procesi u kojima pojedinac u interakciji s društvenom okolinom razvija, oblikuje i uči društveno relevantne oblike doživljavanja i ponašanja: uvjerenja, stavove, vrijednosti, navike, običaje. E. Durkheim socijalizaciju je odredio kao »podruštvljavanje čovjeka«, ističući pritom dominaciju društvenih uvjeta u oblikovanju pojedinca. Psiholozi upozoravaju na osobne čimbenike u procesu socijalizacije: motivaciju, čuvstva, percepciju, pamćenje, mišljenje, višestruku inteligenciju i dr. Suvremena komunikologija socijalizaciju shvaća kao razvoj osobnosti u međudjelovanju društvenoga i individualnoga posredovanja vanjskih sustava vrijednosti. Dva su bitna obilježja socijalizacije: prvo, promjene do kojih dolazi u socijalizaciji posljedica su učenja, stjecanja iskustva; drugo, te promjene nastaju u društvenoj interakciji, posljedica su društvenog učenja – stjecanja iskustva u odnosima s društvenom okolinom. Takvo se određenje socijalizacije razlikuje od pogrješnih shvaćanja utemeljenih na priželjkivanim, poželjnim posljedicama planiranih (namjernih) socijalizacijskih utjecaja, prema kojima je pojedinac pasivan, usvaja ponašanje koje zahtijeva okolina, »kako bi se što bolje integrirao u okolinu i uspješno funkcionirao«. Socijalizacija uključuje i procese promjena i ishode socijalizacije koji se ne iscrpljuju u uniformnosti i konformizmu i koji nisu uvijek društveno poželjni, već mogu biti suprotni konvencionalnim shvaćanjima i normama, npr. neprilagođeno i delinkventno ponašanje, kao i ponašanje svojstveno nekoj supkulturi. Kroz procese socijalizacije pojedinac razvija specifične osobine ličnosti, po kojima se razlikuje od drugih ljudi. Nekada je taj proces ograničavan na društveni razvoj u djetinjstvu, a suvremena psihologija i sociologija proširuje ga na aspekte društvenog razvoja u kasnijim razdobljima, odnosno na društvene promjene koje se zbivaju tijekom cijeloga života. Zato se kao čimbenici u procesu socijalizacije, uz osobnu strukturu pojedinca, ističu obitelj i škola, kao primarni čimbenici, zatim vršnjačke skupine, mediji, radna okolina i, sve značajnije, slobodno vrijeme.
