STRUKE:

socijalna isključenost

socijalna isključenost, nepotpuni pristup pravima građanskog statusa, koja su važna pretpostavka osiguranja zdravstvene zaštite, osnovnoga obrazovanja, materijalnoga standarda i sl. Socijalno su isključeni oni pojedinci koji nisu u mogućnosti sudjelovati u normalnim (uobičajenim) aktivnostima društva kojemu pripadaju, zbog čimbenika koji su izvan njihove kontrole (nezaposlenost, siromaštvo, nedostatak osnovnih sposobnosti, invaliditet, diskriminacija i dr.). Socijalna isključenost višedimenzionalni je pojam koji povezuje materijalne i nematerijalne aspekte životnoga standarda. Biti isključen ne znači samo biti bez prihoda ili materijalnih resursa već i imati reducirane i pokidane društvene veze, odn. izgubiti svoje mjesto u društvu. Ljudi mogu biti isključeni iz različitih područja društvenoga života: zaposlenja, obrazovanja, stanovanja, poštovanja, odlučivanja i dr. Posljedica isključenosti iz jednoga područja često je isključenost i iz drugih područja (tzv. spirala nesigurnosti); npr. mladi koji dolaze iz manjinskih skupina često imaju niže kvalifikacije od svojih vršnjaka, što znači i veliku vjerojatnost da će biti nezaposleni ili imati nesiguran posao. Socijalna isključenost suvremeni je koncept koji se pojavio početkom 1970-ih u Francuskoj. Sam termin »isključeni« (franc. les exclus) pripisuje se Renéu Lenoiru, tadašnjemu državnom tajniku za socijalna pitanja u francuskoj vladi. Lenoir je među isključene ubrojio tri kategorije: mentalno retardirane, fizički neprilagođene (osobe s invaliditetom) te društveno neprilagođene (ovisnike, delinkvente, zlostavljanu djecu, alkoholičare, duševne bolesnike, nezaposlene, ljude sklone samoubojstvu, marginalne i asocijalne osobe). Razvijene industrijske zemlje ušle su tijekom 1970-ih u recesijsko razdoblje (porast nezaposlenosti, nejednakosti, siromaštva, socijalne ovisnosti, socijalnih problema). Upravo je pojam socijalne isključenosti trebao upozoriti na nove socijalne probleme koji su se tada pojavili te na povezanost između različitih procesa u društvu (ekonomskih, socijalnih, političkih i dr.). Potkraj 1980-ih pojam socijalne isključenosti počinju prihvaćati institucije Europske unije, koje su odigrale važnu ulogu u njegovu razvoju i širenju. U 1990-ima dolazi do snažnije integracije socijalne politike EU-a, što je utjecalo na oblikovanje zajedničke strategije u borbi protiv socijalne isključenosti (tzv. model otvorene koordinacije). Iako rasprave o socijalnoj isključenosti nisu posve ograničene na zemlje EU-a, isključenost je primarno europski ili »eurocentrični« koncept. Socijalno uključivanje proces je koji pruža socijalno isključenim osobama mogućnost da sudjeluju u društvenom, gospodarskom, kulturnom i političkom životu te da uživaju u životnom standardu koji se smatra zadovoljavajućim u društvu u kojem žive.

Citiranje:
socijalna isključenost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 13. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56929>.