Sorkočević, Antun (Antonio Sorgo; Sierkowinsky), hrvatski diplomat, književnik i skladatelj (Dubrovnik, 25. XII. 1775 – Pariz, 14. II. 1841). Frankofil s utjecajnim društvenim vezama, imenovan 1806. opunomoćenikom Dubrovačke Republike kod Napoleona. Nakon Bečkoga kongresa (1815) u svojim kulturnopovijesnim i jezikoslovnim studijama namijenjenima zapadnoj intelektualnoj publici promicao je vrijednosti dubrovačke baštine i bio među vodećim utopistima obnove Republike, pa je austrijska apsolutistička cenzura zabranila njegove knjige. Glazbenu poduku dobio je u rodnome gradu, a možda i za boravka u Rimu oko 1790. jer su mu prva djela datirana s 1793. godinom. U dubrovačkom samostanu Male braće sačuvane su četiri njegove simfonije, četiri sonate, dva trija, gudaći kvartet, tri ili četiri vokalno-instrumentalne crkvene i dvije svjetovne skladbe, od kojih je tiskana, i u Londonu sačuvana, samo Molitva (La preghiera, za sopran i glasovir). Skladbe donose uobičajene formalno-stilske elemente klasicizma, a zanimljive su kao primjeri muziciranja u Dubrovniku na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće.