struka(e):

spiritualizam (prema latinskom spiritualis: koji se odnosi na duh, dah), metafizički nazor po kojem su duh i duhovno supstancija zbilje, odn. jedina apsolutna stvarnost. Spiritualizam daje prednost duhovnomu životu nad fizičkim, drži da je sve tjelesno i materijalno samo predodžba duha ili psihički doživljaj. U filozofiji označuje suprotnost materijalizmu. Metafizički spiritualizam niječe ovisnost razumske djelatnosti o materiji, a bitak tumači kao nužnu stvarnost duha. Etički spiritualizam drži da je sve tjelesno i tvarno u službi duhovnoga, psihološki spiritualizam dualističan je (ne postoji dublja povezanost duše i tijela), a monistički spiritualizam nalazi se u metafizici identiteta. Spiritualizam su zastupali Platon, N. Malebranche, G. W. Leibniz, R. Descartes, J. G. Fichte, G. W. F. Hegel. U gnosticizmu i maniheizmu javlja se religijski spiritualizam, u kojem se materijalni svijet povezuje sa zlom, neki ljudi posjeduju duhovni element s pomoću kojega se kroz spoznaju mogu izbaviti i postići najviše duhovno stanje. Spiritualizam se javlja i u većini drugih religija.

Citiranje:

spiritualizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/spiritualizam>.