TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Bar

Bar, grad i najveća crnogorska luka na obali Jadranskoga mora (Crnogorsko primorje); 13 503 st. (2011). Sastoji se od Staroga Bara i lučkoga naselja Novoga Bara (staro ime Pristan). Stari Bar leži 5 km istočno od luke Bara, u podnožju planine Rumije (1594 m). Luka Bar (oko milijun tona tereta, 2015) i novo naselje uz nju ubrzano se razvijaju nakon izgradnje željezničke pruge Beograd–Bar (1976). Trgovačko je središte poljoprivredne okolice (mediteranske kulture; maslina, agrumi, smokva). Duhanska i prehrambena industrija; brodarstvo (»Barska plovidba«). Cestom je povezan s Ulcinjem (23 km), Bokom kotorskom i Podgoricom (54 km). Sa zaleđem ga povezuje željeznička pruga. Trajektne i brodske veze s Italijom (Ancona, Bari). U starome je dijelu grada katedrala sv. Jurja, trobrodna romaničko-gotička bazilika, vjerojatno iz XIII. st. Očuvana je samo u temeljima, ispod kojih su nađeni fragmenti ranoromaničkoga pletera koji se datira u IX. do XI. st. Iz XIV. st. su jednobrodna gotička crkva sv. Venerande i kapela sv. Katarine. Ispred najstarijih gradskih vrata nalazila se crkva sv. Nikole, kasnoromanička građevina s elementima gotike, poslije obuhvaćena obrambenim zidom. Vjerojatno je pripadala franjevačkomu samostanu iz 1288. Među građevinama se po veličini i obradbi ističu kasnosrednjovjekovna velika palača u zapadnome dijelu grada s ostatcima zidnih slika, dozidana u mletačko doba (XIV–XVI. st.), vjerojatno biskupska rezidencija. Na sjevernome rubu Staroga Bara nalazi se akvedukt iz osmanlijskoga doba (XVI–XVII. st.). Za potresa 1979. srušeni su ili teško oštećeni svi kulturno-povijesni spomenici u Baru, mnogi su poslije obnovljeni. – Rimsko ili možda još predrimsko naselje, razvio se u grad u VII. st., nakon rušenja Duklje. Pod imenom Antibaris spominje se potkraj IX. st., a pod imenom Bar od XII. st. U ranom srednjem vijeku u njem živi romansko stanovništvo, a poslije se naseljuju Slaveni iz okolice, Arbanasi i, rjeđe, Grci. U IX. st. Bar je bio sjedište dijeceze pod jurisdikcijom dračkoga biskupa, a od 1022. dubrovačkoga nadbiskupa. Godine 1089. osamostalio se kao metropolija i nakon kraćega gubitka toga položaja ponovno ga stekao 1199. Bar je do 989. pripadao Dračkoj temi, zatim temi Dalmaciji, nakon 1042. Zeti, 1183. osvojio ga je Stefan Nemanja, a od 1360. do 1405. bio je pod vlašću Balšića. U prvoj polovici XV. st. Bar je naizmjence pod vlašću Balšića, Venecije i Stefana Lazarevića, a 1443. konačno je došao pod vlast Venecije, koja ga je utvrdila. Godine 1571. osvojili su ga Osmanlije. Stari grad unutar zidina uništen je 1877. bombardiranjem; po Berlinskom ugovoru pripao je 1878. Crnoj Gori. Za II. svjetskog rata pod okupacijom Talijana do rujna 1943., a zatim Nijemaca do listopada 1944.

Bar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5789>.