Stjepan II. Arpadović

Stjepan II. Arpadović, hrvatsko-ugarski kralj od 1116. do 1131. Kolomanov sin, već ranije okrunjeni kralj Hrvatske i Dalmacije. God. 1117. ušao je u rat protiv Mletačke Republike u namjeri da vrati izgubljena područja u Dalmaciji. Nakon pobjede bana Kledina nad duždom Ordelafom Falierom u bitki pod Zadrom, pod Stjepanovu vlast došli su Biograd, Šibenik, Trogir i Split, a Mlečani su zadržali Krk, Osor, Rab i Zadar. Iako je kralj Stjepan nakon toga došao u Dalmaciju s namjerom da učvrsti svoju vlast, već 1125. dužd Dominik Michieli zauzeo je Split, Trogir i Biograd, koji je opljačkao i razorio. Time su Mlečani zavladali cijelim dalm. tematom. Na te mlet. akcije Stjepan nije reagirao jer mu je zaprijetila nova opasnost iz Bizanta, kamo se sklonio njegov stric Almoš. Rat protiv Bizanta (1127–29), tijekom kojega je Stjepan prodro do Plovdiva, obilježio je početak dugotrajnih sukoba između Bizanta i Ugarske, koja je nastojala ostvariti svoje osvajačke planove na Balkanskom poluotoku. Budući da Stjepan nije imao sina, proglasio je za svojega nasljednika Almoševa sina Belu, ne bi li spriječio upletanje Bizanta u unutrašnja pitanja Ugarske.

Citiranje:
Stjepan II. Arpadović. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58168>.