struka(e):

strjeljačko oružje, vrsta vatrenog oružja kojim se služi pojedinac, a koje se pri gađanju drži jednom ili dvjema rukama, ili može biti postavljeno na dvonožno ili drugo postolje. Služi za napad na pojedinačne ili skupne nezaklonjene žive ciljeve s pomoću projektila, najčešće bez eksplozivnoga punjenja (zrno). Uporabom strjeljiva s eksplozivnim punjenjem (tromblonska mina i sl.) može se rabiti i za uništavanje manjih utvrđenih objekata, zgrada i vozila. Ovisno o načinu rada, tj. iskorištavanju energije barutnih plinova razvijenih opaljenjem metka, strjeljačko oružje razvrstava se na neautomatsko, poluautomatsko i automatsko. Kod neautomatskog oružja energija barutnih plinova služi samo za dobivanje početne brzine zrna, a ponovno punjenje oružja i opaljivanje obavlja se ručno, uz pomoć repetirajućega mehanizma. Kod poluautomatskog oružja energija barutnih plinova iskorištava se za ponovno punjenje oružja, a za svako opaljenje ponovno se povlači okidač. Kod automatskog oružja energija barutnih plinova iskorištava se za ponovno punjenje oružja i ispaljivanje sljedećega metka, sve dok strijelac drži pritisnut okidač ili dok ima metaka u spremniku. U strjeljačko oružje ubrajaju se → pištolj, revolver, kratka strojnica, → puška, → puškostrojnica i → strojnica.

Citiranje:

strjeljačko oružje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/strjeljacko-oruzje>.