TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Stubica, Donja

Stubica, Donja (lokalno Doljnja Stubica), grad u Hrvatskom zagorju, 59 km sjeverno od Zagreba, u blizini (4 km) Gornje Stubice; 2202 st. (2011). Leži na sjevernim obroncima Medvednice, na 192 m apsolutne visine. Gotička barokizirana župna crkva Presvetoga Trojstva (pregrađivana u XIX. st.), u kojoj se nalazila renesansna nadgrobna ploča Franje Tahija (danas u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici). U blizini klasicistički dvorac Stubički Golubovec (od 1978. depozitorij zagrebačke Nacionalne i sveučilišne knjižnice, od 1989. sjedište Kajkavijane – društva za prikupljanje, čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine). Park oko dvorca, površine 21,5 ha, zaštićen je zakonom o zaštiti prirode 1952. kao spomenik parkovne arhitekture. Uz domaće vrste ima mnogo egzotičnih biljaka. Podizanje parka započeo je M. Vrhovec 1819. Peradarska farma. Metalna, drvna i prehrambena industrija; mnogobrojni obrti. Turizam; terme Jezerčica (od 2005). Radiopostaja. – Prvi spomen toponima Stubica (castellum Also Ztwbycza) zabilježen je u ispravi kojom hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Arpadović 1209. vraća zagrebačkomu županu Vratislavu od roda Aka neke prije izgubljene posjede. U srednjem vijeku na području današnjega grada bio je sagrađen kaštel, koji je bio dijelom velikoga susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva sve do kraja XVI. st. Župa u Donjoj Stubici postojala je vjerojatno već od XIV. st., a sudeći prema podatcima iz kasnijih vizitacija, utemeljili su ju tadašnji vlasnik imanja Lovro Tóth i njegova rođakinja Ana Banfy. God. 1439. udajom Dore Tóth za Andriju Henninga vlast nad posjedom prešla je u ruke obitelji Henning (do 1507). Od XVI. st. posjed je često mijenjao vlasnike, a poslije su ga Habsburgovci dijelili kao nagradu vojnim zapovjednicima: Ivanu Kacijaneru, Jerolimu Laskom te Luki Székelyju. U prvoj polovici XVI. st. ispod kaštela u Stubici oblikovalo se trgovište Donja Stubica (opidum sub castello Also Zthwbycza). God. 1551. potomci obitelji Henning došli su u posjed susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva, a time i Donje Stubice. Nakon smrti Andrije Henninga Tauffenbacha (1563) i dolaska dijela njegova posjeda u vlasništvo štajerskoga plemića Franje Tahija, na tom je području 1573. izbila velika Seljačka buna pod vodstvom M. Gupca. Nakon bune vlastelinstvo se raspalo na više manjih posjeda, a potkraj XVII. st. donjostubički je posjed podijeljen između nekoliko plemićkih obitelji, među kojima su najistaknutiji bili Domjanići Zelinski. Potkraj XVIII. st. zapušteni je stubički kaštel bio srušen.

Citiranje:
Stubica, Donja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58508>.