struka(e): |
ilustracija
STUBIČKE TOPLICE, otvoreni bazeni

Stubičke Toplice, naselje, općinsko središte, balneološko-klimatsko lječilište i kupalište u Hrvatskom zagorju; 1775 st. (2021). Leži u dolini potoka Toplice podno sjevernih obronaka Medvednice, 56 km sjeverno od Zagreba. Maksimilijanova kupelj iz 1811; župna crkva sv. Katarine iz 1813; na brdu Kapelščaku kapelica sv. Katarine iz 1868. i spomenik Seljačkoj buni. Izvori (Maksimilijaneum, Glavni izvor, Kristin izvor, Stari izvor) hipertermalne (do 69,7 °C) mineralne (natrij, kalij, kalcij, magnezij, stroncij, hidrokarbonat, sulfati i dr.) vode i mulja; specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju. Za rekreaciju služi više otvorenih i zatvorenih bazena. – Toponim Tupliza in praedio Zlubica prvi je put zabilježen 1209. u povelji kojom kralj Andrija II. Arpadović rodu Aka vraća prije oduzete posjede. Kao dio susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva spominje se 1576. u istrazi protiv Franje Tahija. Početkom XVII. st. ugarski povjesničar M. Istvánffy zabilježio je prvi opis tamošnjih termalnih izvora, a u XVIII. st. o njima je pisao liječnik I. K. Lalangue. Posjed se tada nalazio u vlasništvu obitelji Vojković iz Donjeg Oroslavja, koji su ondje sagradili prvo svratište i natkriveno kupalište (tada pod nazivom Oroslavske toplice). Početkom XIX. st. njihovim je vlasnikom postao zagrebački biskup M. Vrhovac (1806), koji je svojim gradnjama znatno pridonio razvoju mjesta i lječilišta. Tada su se neko vrijeme, prema Vrhovčevu glavnom posjedu Golubovcu, nazivale Golubovečkim toplicama.

Citiranje:

Stubičke Toplice. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/stubicke-toplice>.