TRAŽI DALJE:
STRUKE:

sumpor

sumpor (prema lat. sulphur, sulpur ili sulfur), simbol S (lat. sulphur), kemijski element (atomski broj 16, relativna atomska masa 32,06), s četiri prirodna, stabilna izotopa (maseni brojevi 32, 33, 34, 36, najobilniji 32S, 95,02%) i više umjetnih, radioaktivnih. U prirodi se pojavljuje samorodan i u spojevima. Za iskorištavanje su važna ležišta elementarnoga sumpora nastala redukcijom ili bakterijskom razgradnjom sulfata, a nalaze se na mnogim mjestima na Zemlji, najviše u SAD-u uz obale Meksičkoga zaljeva, na Siciliji i Islandu. Kemijski vezan sumpor nalazi se u mnogim sulfidnim i sulfatnim mineralima, često u ležištima ugljena, a sumporovodik u ležištima nafte i prirodnoga plina; vulkanski plinovi sadrže sumporovodik i sumporov dioksid, a sumpor je i sastojak biokemijski važnih spojeva kao što su neke aminokiseline i vitamin B1.

Pri normalnoj temperaturi stabilan je rompski ili alfa-sumpor, koji tvori žute krte grude ili štapiće netopljive u vodi, teško topljive u organskim otapalima, lako topljive u ugljikovu disulfidu. Gustoća mu je 2,07 g/cm³, loš je vodič topline i elektriciteta, a na temperaturi od 96,5 °C prelazi u monoklinski ili beta-sumpor u obliku dugih, gotovo bezbojnih iglica gustoće 1,96 g/cm³. Obje te modifikacije sastoje se od molekula u kojima je osam sumpornih atoma povezano u prstenastu strukturu (S8), a razlikuju se u slaganju molekula u jediničnim kristalnim ćelijama. Već na temperaturi nižoj od tališta sumpor sublimira, a hlađenjem parâ nastaje amorfni sublimat nazvan sumpornim cvijetom. Monoklinski sumpor tali se na 119 °C; daljnjim povećavanjem temperature molekule se prvo udružuju u još veće prstenaste strukture, a zatim se raspadanjem opet smanjuju, što prati prvo porast, pa pad viskoznosti taline, sve do vrelišta na 444,7 °C. Nastale pare sastoje se opet od molekula S8, iznad 650 °C od molekula S2, a iznad 2000 °C od pojedinačnih atoma. Izlijevanjem rastaljenoga sumpora u hladnu vodu, dobiva se amorfni, plastični sumpor. Sumpor je nemetal. Na zraku izgara u sumporov dioksid, a na višoj temperaturi spaja se izravno gotovo sa svim elementima.

Prirodni elementarni sumpor dobiva se rudarskim iskopavanjem ili se u podzemna nalazišta uvodi vodena para, a nastala se sumporna talina komprimiranim zrakom potiskuje kroz cijevi na površinu (Frashov postupak). Čisti se sublimacijom ili pretaljivanjem. Važno je i dobivanje sumpora preradbom sumporovodika pri dobivanju nafte, prirodnoga plina i ugljena. Sumpor se rabi za uništavanje štetočina, za vulkanizaciju kaučuka, za proizvodnju sumporne kiseline i drugih kemikalija, sumpornih bojila, u mastima i preparatima protiv kožnih bolesti itd.

Spojevi sumpora. Sumporovodik, H2S, bezbojan, vrlo otrovan plin, vonja na trula jaja. Sporedni je proizvod pri dobivanju nafte, prirodnoga plina i koksa, prerađuje se u sumpor ili sumporov dioksid. Poznat je kao reagens u klasičnoj kemijskoj analizi. Sumporov dioksid (sumporov(IV) oksid), SO2, bezbojan, otrovni plin, otapanjem u vodi daje sumporastu kiselinu. Dobiva se izgaranjem sumpora i sumporovodika te prženjem sulfidnih ruda, a nalazi se u plinovima izgaranja tvari koje sadrže sumpor, pa tako i u ispušnim plinovima i jedan je od glavnih uzročnika nastanka kiselih kiša. Rabi se kao međuproizvod u proizvodnji sumporne kiseline, u proizvodnji sulfitne celuloze, za bijeljenje i za dezinfekciju, u borbi protiv štetočina, u rashladnim strojevima. Sumporov trioksid (sumporov(VI) oksid), SO3, higroskopni kristali, kao međuproizvod pri proizvodnji sumporne kiseline dobiva se katalitičkom oksidacijom dioksida. Ugljikov disulfid, CS2, lako zapaljiva tekućina, otrovnih para, niska vrelišta (46,2 °C), odlično je otapalo za fosfor, sumpor, selen, brom, jod, masti, smole, kaučuk. Među najpoznatije spojeve sumpora s halogenim elementima ubrajaju se: sumporov(I) klorid, S2Cl2, narančasta tekućina, služi za hladnu vulkanizaciju kaučuka; sumporov heksafluorid, SF6, neotrovni plin, rabi se kao izolator u visokonaponskim uređajima; tionil-klorid, SOCl2, bezvodni elektrolit u galvanskim člancima; sulfuril-klorid, SO2Cl2, sredstvo za selektivno kloriranje; klorsulfonska kiselina, HSO3Cl, dimeća tekućina koja se primjenjuje kao reagens u reakcijama kloriranja, sulfokloriranja i sulfoniranja. Od organskih sumpornih spojeva važni su ponajprije tioli, sulfidi (tioeteri), sulfoksidi, sulfonske kiseline, urea i neki heterociklički spojevi. (→ sulfati; sulfidi; sumporasta kiselina; sumporna kiselina)

Citiranje:
sumpor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58761>.