suspenzija (lat. suspensio: vješanje; podizanje).
1. U kemiji, grubi disperzni sustav u kojem su čvrste čestice, veće od 1 μm (10–6 m), dispergirane u nekoj kapljevini. Suspenzija je obično mutna, a može se, posebno ako sadrži veće čestice (npr. ilovača u vodi), nakon duljega stajanja taloženjem razbistriti.
2. U medicini, podizanje i time privremeno imobiliziranje dijela tijela (npr. okrajine pri prijelomu kosti) radi liječenja. Suspenzija se primjenjuje i na dojci (s pomoću povoja) i mošnji (s pomoću elastičnoga povoja s vrećicom, tzv. suspenzorija), pri liječenju upalnih procesa u tim organima.
3. U paleografiji, kratica koja se sastoji od prvoga slova ili početnoga dijela neke riječi (npr. in: indictione; dat: datum). Suspenzije od samo jednoga slova nastaju obično kada se u tekstu riječ često ponavlja. U našim sudskim spisima tako je uobičajena pojava suspenzija a. za riječ actor (tužitelj).