ša

ša, slovo staroslavenske glagoljičke i ćirilične azbuke za frikativ /š/. Zajedno sa svim slovima za negrčke glasove, nalazi se pri kraju, i to na dvadeset i devetome mjestu. I u glagoljici i u ćirilici imaju vrlo sličan oblik (), s time da je u najstarijim glagoljičkim tekstovima naglašene plitkosti (npr. u Zografskom evanđelistaru: ). Vjerojatno im je zajedničko podrijetlo iz semitskih alfabeta (samaritanskoga/hebrejskoga, aramejskoga ili etiopskoga shim: ). Budući da je ćirilica slijedila brojevnu organizaciju iz grčkog alfabeta, u njezinoj azbuci nedostaje brojevna vrijednost. U glagoljici pak, reformiranoga brojevnog ustroja, u nekim dokumentima to slovo označuje broj 2000.