STRUKE:

škiljavost

ilustracija
ŠKILJAVOST

škiljavost (razrokost, strabizam), anomalija položaja očiju i poremećaj binokularne vidne funkcije. Prema položaju oka razlikuju se konvergentna škiljavost, ako se jedno oko otkloni prema unutra, i divergentna škiljavost, ako se jedno oko otkloni prema van. Škiljavost može biti monokularna, ako stalno škilji jedno oko, i alternantna, ako naizmjence škilje oba oka. Škiljavost se dijeli na popratnu (konkomitantnu) i paralitičnu. Popratna škiljavost, pri kojoj je oko pokretno u svim smjerovima, a kut škiljenja stalno je jednak, može biti prirođena ili nastaje u vrlo ranom djetinjstvu. Uzroci su senzorni (ako se na objema mrežnicama stvaraju slike suviše razmaknute da bi se mogle ujediniti), anatomski (promjene u mišićima i orbiti), inervacijski (nepodudarnost akomodacije i konvergencije, slaba fuzija, tj. sposobnost stapanja slika oba oka u jedinstvenu sliku), nasljedni i dr. Paralitičnu škiljavost, pri kojoj oko zaostaje u smjeru djelovanja paretičnoga mišića, pa je kut škiljenja promjenljiv, uzrokuju periferne kljenuti očnih mišića. Komplikacije su popratne škiljavosti slabovidnost i anormalna mrežnična korespondencija (sudjelovanje pojedinih točaka jednog i drugog oka u binokularnom vidu), a paralitične škiljavosti dvoslike, kriva lokalizacija i očni tortikolis. U dijagnostici škiljavosti rabi se test pokrivanja oka, ispituje se vidna oštrina, fiksacija pogleda, pokretljivost očiju, objektivni kut škiljenja, mrežnična korespondencija, binokularni vid te se obavlja vanj. pregled oka, njegovih prozirnih dijelova i očne pozadine. Kod paralitične škiljavosti liječe se uzroci, a kod popratne škiljavosti liječi se slabovidnost te se rehabilitira binokularni vid (→ ortoptika), nose se naočale s prizmatičnim lećama, a jačanje i slabljenje funkcije vanj. očnih mišića liječi se operativno.

škiljavost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59648>.