Tagatz [ta'gac], Sergije, hrvatski snimatelj, filmski redatelj i animator poljskoga podrijetla (Bijela kraj Vjazme, Rusija, 27. VII. 1898 – Zagreb, 30. IV. 1973). Rođen u poljsko-ruskoj obitelji, djetinjstvo je proveo u Sankt Peterburgu. Prije dolaska u Zagreb 1922. radio je kao tehničar i snimatelj u filmskom poduzeću Tovaričestvo J. Jermoljeva u Jalti (za koje je animirao logotip). Začetnik hrvatske animacije (1922–23. realizirao je četiri animirana reklamna filma), bio je jedan od prvih hrvatskih profesionalnih filmskih snimatelja, radeći za zagrebačka poduzeća Jugoslavija, tvornica filmova, Bosna film (podružnicu bečkoga Sascha-Filma), MAAR reklamnu nakladu, Svetloton i dr. te za Foto-filmski laboratorij Škole narodnog zdravlja. Konstruirao je vlastiti sistem za snimanje zvuka (1930., kojim 1932. ostvaruje dokumentarni žurnal Prvi jugoslavenski tonski film) te eksperimentirao sa snimanjem u boji. Snimio je više dokumentarnih filmova i filmskih žurnala kao i, 1927., nedovršeni dugometražni igrani film Franje Ledića Ciganska krv ili Dobrotvorka Balkana (sačuvan je ulomak pod naslovom Ciganin hajduk Brnja Ajvanar). Za vrijeme II. svjetskoga rata u Državnom slikopisnom zavodu »Hrvatski slikopis« (Croatia film) ostvaruje, kao redatelj i snimatelj, igrano-dokumentarne kulturne filmove Domovina (1943) i Tamburica (1944), a u poratnom razdoblju snimatelj je u filmskom žurnalu Filmske novosti i predavač na Kinematografskoj školi (Kinematografskom tehnikumu) u Zagrebu. Istaknuo se kao snimatelj dokumentarnih filmova Rudolfa Sremeca Koraljari i spužvari (1947) i Jugoslavenski narodni plesovi (1948): u prvome je pionirski rabio podvodnu kameru, a u drugome sinkrono snimanje zvuka i fotografiju u boji. Jedan od pionira hrvatske kinematografije o čijemu se radu malo zna, zbog bolesti se 1949. povukao iz kinematografije.
