struka(e):

telomere (grč. τέλος: kraj, svršetak + -mer), krajevi linearnih kromosoma eukariota. To su specijalizirane strukture sastavljene od ponavljajućih sljedova nukleotida, koji su evolucijski sačuvani u pojedinih skupina organizama; u čovjeka i ostalih kralježnjaka ponavljajući slijed telomerne DNA čini šest nukleotida (TTAGGG) (→ nukleinske kiseline). Glavna je zadaća telomera očuvanje integriteta kromosoma, a time i stabilnosti genoma. Telomere štite kromosom od staničnih enzima (egzonukleaza), mehanizama prepoznavanja oštećenja DNA ili mehanizama → rekombinacije. U stanicama koje se dijele, telomere se pri svakoj diobi djelomično skraćuju. Zbog toga se u stanicama koje imaju neograničen broj dioba (imortalne stanice – jednostanični eukarioti, spolne, matične i tumorske stanice) telomere stalno produljuju s pomoću enzima telomeraze. Somatske (tjelesne) stanice nemaju aktivne telomeraze; kad se njihove telomere skrate ispod određene duljine koja im narušava strukturu, stanični mehanizmi popravka DNA prepoznaju ih kao oštećenje DNA i trajno spriječe daljnje diobe stanice. Danas se smatra da je ta pojava mehanizam staničnoga starenja i osnova starenja na razini organizma (→ starenje). Telomere i telomeraza važan su čimbenik u održavanju kontinuiteta života u eukariotskih organizama te u nastanku raka.

Citiranje:

telomere. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/telomere>.