tempera (talijanski, od lat. temperare: miješati; ublažiti), tehnika slikanja bojama načinjenima od smjese smrvljena pigmenta i različitih ljepljivih tvari (žumanjak, med, sok od smokve, gumiarabika), koje se razrjeđuju vodom; također, slika izvedena tom tehnikom. Tempera dobro prianja uz podlogu slike (drvo, papir, platno, staklo i sl.), ali su joj tonovi bez nijansi i sjaja. Najviše se rabila u srednjovjekovnom štafelajnom slikarstvu (→ ikona). U XV. st. temperu su potisnule boje otopljene u ulju (uljeno slikarstvo). U novije se doba temperom služe uglavnom naivni slikari pri slikanju na staklu.
