struka(e): |

tempo (tal. < lat. tempus: vrijeme).

1. Brzina izvođenja glazbe. U tzv. klasičnoj glazbi određuje se vremenskim trajanjem osnovne metričke jedinice ili dobe, a označuje se standardiziranim, uglavnom tal. oznakama (npr. allegro, andante, adagio), koje su se postupno uvriježile od XVII. st. te se njima počelo označivati stavke cikličke cjeline (sonata, simfonija itd.). Značenje tih oznaka uvelike se mijenjalo ovisno o razdoblju nastanka i stilskim osobitostima pojedine skladbe, os. od XIX. st. kada unutar skladbe ili stavka dolazi do sve većega broja promjena tempa. Tempo je moguće precizno odrediti s pomoću metronoma.

2. U svakodnevnom govoru, brzina kojom se nešto odvija (ubrzan tempo modernoga života; tempo radnje u drami; tempo trčanja, plivanja).

Citiranje:

tempo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/60795>.