TRAŽI DALJE:
STRUKE:

tetraciklini

tetraciklini (tetra- + -cikl), skupina kemijski i farmakološki srodnih antibiotika sa širokim spektrom djelovanja, koji su izravni produkti metabolizma bakterija streptomiceta. Osnovni im je kemijski kostur oktahidronaftacen od četiriju kondenziranih šesteročlanih prstenova. Sadrže više funkcionalnih skupina, od kojih su za antibakterijsko djelovanje najvažnije dimetilamino- i hidroksilna skupina. Prvi tetraciklinski antibiotik bio je klortetraciklin (Aureomycin), koji je 1948. izdvojen iz bakterije Streptomyces aureofaciens. Slijedio je oksitetraciklin (Terramycin, Geomycin, 1950) iz Streptomyces rimosus pa tetraciklin (Achromycin, Tetracyn, 1952) iz Streptomyces alboniger. Primjenjuju se u obliku hidroklorida. Među demetiliranim tetraciklinima najvažniji je 7-klor-6-demetilotetraciklin (Ledermycin, 1957). Noviji su tetraciklini doksiciklin, 6-dezoksi-5-hidroksitetraciklin (Hiramycin, Vibramycin, 1967) i minociklin (Minocin, Klinomycin, 1972). Tetraciklini djeluju bakteriostatski, i to na gram-pozitivne (stafilokoki i pneumokoki) te na gram-negativne bakterije (meningokoki, gonokoki), ali i na anaerobe, spirohete, mikoplazme, klamidije, brucele, rikecije, mikobakterije, velike viruse i praživotinje. Zbog prekomjerne primjene, bakterije su razvile otpornost na tetracikline. Zahvaljujući razvoju penicilina i cefalosporina širokoga spektra, uporaba je tetraciklina smanjena. Tetraciklini se primjenjuju kod bronhitisa u slučajevima otpornosti na ostale antibiotike, te u slučaju preosjetljivosti na peniciline. Daju se injekcijom u mišić i u venu te u tabletama kroz usta.

Citiranje:
tetraciklini. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61060>.