Tiljak, Đuro, hrvatski slikar i grafičar (Zagreb, 25. III. 1895 – Zagreb, 11. XII. 1965). Studij slikarstva započeo na 1914. u Zagrebu a nastavio 1919. u Moskvi na Akademiji kod V. Kandinskoga. Diplomirao 1923. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (O. Iveković, Lj. Babić), gdje je od 1945. predavao. Bio je član grupe Zemlja (1930–33), urednik revije Kultura i likovni kritičar časopisa Književnik; član JAZU (danas HAZU). Isprva je pod utjecajem postimpresionista slikao krajolike iz okolice Zagreba, figuralne kompozicije, mrtve prirode i životinje. U trećem desetljeću XX. st. radio u duhu magičnoga realizma, pri čem racionalna konstrukcija čvrstih volumena nije utjecala na kromatsku osjetljivost (Park, 1925). Početkom 1930-ih približavanjem Zemlji nestalo je naglašene kubičnosti. Birajući škrtu i zatvorenu ljestvicu boje, osobitu je pozornost poklanjao crtežu, koji je tvorio osnovu kompozicije. Slijedilo je razdoblje krajolika iz okolice Zagreba i smirenih kompozicija specifične poetičnosti (Volovi, 1934). Tijekom II. svjetskog rata crtao je ekspresivne figuralne prizore (Banijski zbijeg, 1944), a nakon rata motive primorskih gradova (Trogir, 1949; Rovinj, 1951). Njegovi potonji radovi, osobito akvareli i tempere, slobodne su kolorističke improvizacije kojima se približio apstrakciji (Jesen, 1965). Objavio je mapu Grafike otoka Visa (1965). U Komiži je 1966. otvorena Memorijalna zbirka Đure Tiljka.
