timpan (lat. tympanum < grč. τύμπανον: bubnjić, okrugla ploča), u antičkom graditeljstvu, trokutasta ploha na pročelju i začelju građevine, najčešće hrama, uokvirena horizontalnim sustavom greda na stupovima i kosim krovištem dvoslivnoga krova. U Grčkoj se timpan pojavio u VII. st. pr. Kr.; isprva se urešavao plitkim reljefom, potom od V. st. pr. Kr. punom plastikom, obično različitim mitooškim prizorima kao što su borbe s kentaurima, gigantima ili amazonkama (Partenon u Ateni, djelo Fidije i njegovih suradnika). U različitim inačicama timpan se primjenjivao i u kasnijim razdobljima, osobito često u renesansi i baroku.
