tvrdo

tvrdo (starosl. tvrъdo), naziv dvadeset i prvoga slova slova glagoljičke i stare ćiriličke azbuke za glas /t/. Brojevna mu je vrijednost u objema azbukama 300. U obloj glagoljici vrlo je plitko (); u tekstovima se razlikuje s obzirom na stupanj oblosti okȃ: u Assemanijevu evanđelistaru oka su izrazito obla: , u Zografskome izduženija i pri dnu zaobljena: . U hrvatskoj ustavnoj inačici slovna se oka protežu između dviju glavnih redačkih linija i mijenjaju oblik u pravokutnik: . U kurzivnoj pak glagoljici čuva se izrazita plitkoća: (Istarski razvod, prijepis iz XVI. st.). Jedno je od glagoljičkih slova koja su najmanje mijenjala svoj oblik. U ćirilici oblik je izravno prenesen iz srednjovj. grčke uncijale: .