struka(e): |

Urbino [urbi:'no], grad u regiji Marche, 31 km jugozapadno od Pesara, srednja Italija; 15 501 st. (2011). Staro kulturno središte sa sveučilištem osnovanim 1506. Katedrala (XV. st.) i mnogobrojne gotičke crkve: San Francesco, San Domenico, San Agostino, San Giovanni Battista. Najznačajnija je građevina vojvodska palača (Palazzo Ducale, XV. st.), rad L. Vranjanina, danas umjetnička galerija s vrijednim djelima renesansnog slikarstva (Rafael, Tizian i dr.) i muzej. Rodno mjesto Rafaelovo. Urbino je poznato sveučilišno središte i turističko odredište. Od 1998. povijesna jezgra Urbina nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. U XVII. st. bio je poznat po proizvodnji keramike (majolika). – U rimsko doba municipij Urbinum Metaurense. U V. st. osvojili su ga Goti, 538. zauzeo ga je bizantski vojskovođa Belizar, a početkom VII. st. utvrdio langobardski kralj Liutprand. Za Karolinga (VII–IX. st.) postao je dijelom Papinske Države. U XI. st. oblikovao se kao gradska komuna, a od prve polovice XIII. st. bio je sjedište vojvoda da Montefeltro. U XV. st. glavni grad Urbinskoga Vojvodstva; tada je dvor vojvoda da Montefeltro bio jednim od najvećih središta renesanse, a grad je dobio izgled koji je djelomično sačuvan do danas. Najpoznatiji predstavnik obitelji da Montefeltro bio je Federico (vladao 1444–82), a njegov sin Guidobaldo, koji nije imao nasljednika, posvojio je nećaka Francesca Mariju Della Rovere, koji je zatim postao urbinskim vojvodom (1508). Nakon gašenja muške loze obitelji Della Rovere, Urbino je došao u izravan posjed papa (1626), koji su ga uz kraći prekid (1797–1814) držali do 1860. Danas je poznato sveučilišno središte i turističko odredište. Od 1998. povijesna jezgra Urbina nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.

Citiranje:

Urbino. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/urbino>.