struka(e):

uzdržavanje (alimentacija), u obiteljskome pravu, jedan od osobnoimovinskih učinaka obiteljskopravnih odnosa koji nastaje između određenih članova obitelji. Uzdržavanje se može zasnovati i na dvostranome pravnome poslu (kao ugovor o doživotnom i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) ili građanskome deliktu (renta zbog naknade štete i sl.). Uzdržavanje se u pravilu određuje u novčanom iznosu koji dospijeva periodično (mjesečno), a može biti izraženo u postotku od plaće. Za uzdržavanje maloljetnoga djeteta propisani su minimalni postotni iznosi za njegovo uzdržavanje. Obilježje je obiteljskopravnog uzdržavanja da je to obveza propisana zakonom; strogo je osobna, pa stoga neprenosiva i nenasljediva obveza; prava na uzdržavanje nitko se ne može odreći sve dok postoje pretpostavke za određivanje uzdržavanja; pravo na uzdržavanje ne može zastarjeti (iznimno zastarijeva samo pravo na pojedine neisplaćene rate); uzdržavanje se u načelu određuje samo za ubuduće, u pravilu od dana podnošenja tužbe; jednom isplaćeno uzdržavanje ne vraća se; uzdržavanje je privilegirano u postupku ovrhe pred ostalim tražbinama, a izuzeto od ovrhe radi uplate neke druge tražbine. Zakonsko uzdržavanje oblik je socijalne sigurnosti koje članovi obitelji pružaju jedni drugima. Tijekom vremena sužavao se broj osoba koje su dužne međusobno se uzdržavati, pa u hrvatskome pravu obveza uzdržavanja postoji između bračnih i izvanbračnih drugova, partnera, roditelja i djece, pod određenim uvjetima baka i djedova s unučadi, maćehe odnosno očuha s pastorcima, te oca zajedničkoga djeteta rođena izvan braka u odnosu na djetetovu majku samo ograničeno vrijeme. Među spomenutima obveznik je ponajprije bračni ili izvanbračni drug, odnosno partner, potom roditelji, pa baka i djed te maćeha ili očuh; više obveznika uzdržavanja, koji su istodobno pozvani na uzdržavanje, obvezu dijele prema svojim mogućnostima. Osnovno je pravilo da se uzdržavanje određuje u skladu s potrebama primatelja i mogućnostima davatelja, uzimajući u obzir njegovo imovinsko stanje, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade te njegove vlastite potrebe i zakonske obveze uzdržavanja. Potrebe uzdržavane osobe ovise o njezinim prihodima, imovinskome stanju, sposobnosti za rad, mogućnosti zaposlenja, zdravstvenome stanju i drugim okolnostima. U svim slučajevima za odluku o uzdržavanju vrijedi clausula rebus sic stantibus, pa se u svako doba može tražiti prestanak uzdržavanja ili promjena iznosa. Pravna ili fizička osoba koja je snosila troškove uzdržavanja, a nije bila dužna, ima pravo na povrat danog iznosa od osobe koja je bila pozvana na uzdržavanje (versio in rem).

Uzdržavanje djeteta je pravo djeteta koje proizlazi iz djetetova prava na životni standard (→ prava djeteta). Kad se određuje uzdržavanje za maloljetno dijete, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja ni ako je lišen prava na roditeljsku skrb ili je ne ostvaruje. Ako dijete ima vlastite prihode, dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje. Dijete ima pravo slijediti standard svojega roditelja, pa uzdržavanje može biti određeno i u povećanom iznosu; njegove potrebe za uzdržavanje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i sl. U slučaju neplaćanja ili djelomičnog plaćanja uzdržavanja za maloljetno dijete primjenjuju se odredbe posebnog propisa o privremenom uzdržavanju na teret državnoga proračuna, o čemu se odlučuje u upravnome postupku pred centrom za socijalnu skrb. Nakon punoljetnosti djeteta uzdržavanje ovisi o mogućnostima roditelja. Oni su ga dužni uzdržavati dok se redovito školuje i još godinu dana nakon završetka redovitoga školovanja ako se ne može zaposliti, a najdulje do njegove 26. godine, te uvijek kada je zbog bolesti ili invaliditeta nesposobno za rad. Svakodnevna roditeljeva skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom novčanom iznosu koji drugi roditelj daje na ime uzdržavanja djeteta. O uzdržavanju djeteta nakon razvoda braka roditelji su dužni sporazumjeti se, a sud je dužan o uzdržavanju djeteta odlučiti uvijek u bračnim, maternitetskim odnosno paternitetskim sporovima, te u pojedinim postupcima o roditeljskoj skrbi. Dijete neće biti dužno uzdržavati roditelja koji ga neopravdano nije uzdržavao u vrijeme kada je to bila njegova obveza. Punoljetna osoba ima pravo na uzdržavanje ako nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposobna za rad ili se ne može zaposliti. Bračni drug ima pravo na uzdržavanje od svojega bračnog druga za trajanja braka i nakon prestanka braka, kao i izvanbračni drug od svojeg izvanbračnog druga, odnosno partner od svojeg istospolnoga partnera. Zahtjev za uzdržavanje mora biti postavljen u prekluzivnome roku od šest mjeseci od prestanka braka, izvanbračne ili istospolne zajednice. Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ako bi ono predstavljalo očitu nepravdu za bračnoga druga, izvanbračnoga druga ili partnera. U pravilu se uzdržavanje dosuđuje na vrijeme od godine dana, a može se produljiti. Njihovo pravo na uzdržavanje prestaje ako sklope novi brak, ako sud utvrdi da su zasnovali izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, ako su postali toga nedostojni ili su prestale postojati pretpostavke za uzdržavanje.

Postupak radi uzdržavanja može biti parnični ili izvanparnični (tzv. pojednostavnjeni postupak). Vrijede opća pravila parničnoga postupka uz poneke specifičnosti, osobito u odnosu na postupak radi uzdržavanja djeteta. U postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, moguć je sporazum stranaka i sklapanje sudske nagodbe, ako su u skladu s dobrobiti djeteta; strankama je dopušteno odreći se zahtjeva i priznati tužbeni zahtjev, a sud može donijeti presudu zbog ogluhe, izostanka, na temelju priznanja i na temelju odricanja. Centar za socijalnu skrb ima položaj zakonskoga zastupnika djeteta kad u njegovo ime podnosi tužbu radi uzdržavanja, a kad po nalogu suda utvrđuje i dostavlja podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama, ima položaj pomoćnoga tijela suda. Obveza je centra za socijalnu skrb voditi očevidnik svih odluka i sudskih nagodbi o uzdržavanju maloljetnoga djeteta, te je dužan roditelja s kojim dijete stanuje upozoriti na njegovu dužnost da obavijesti centar za socijalnu skrb ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu redovito i u cijelosti, te će ga informirati o mogućnosti određivanja privremenog uzdržavanja. Roditelja ili osobu koja je dužna uzdržavati dijete centar za socijalnu skrb će pisano upozoriti o kaznenopravnoj naravi neplaćanja uzdržavanja i o povratu iznosa koji ima pravo potraživati RH u slučaju privremenog uzdržavanja djeteta.

Parnični postupak vodi se, osim radi određivanja uzdržavanja, i radi njegova prestanka, smanjenja, povećanja ili povrata neosnovano plaćenog uzdržavanja. Moguće je izjaviti reviziju na pravomoćnu presudu o uzdržavanju. Povrjeda dužnosti uzdržavanja kazneno je djelo kažnjivo zatvorskom kaznom.

Citiranje:

uzdržavanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/uzdrzavanje>.