TRAŽI DALJE:
STRUKE:

valentnost

valentnost (prema kasnolat. valentia: snaga; sposobnost), u semantici, termin koji označuje broj argumenata nekoga glagola. Argumenti su imenske riječi koje dopunjavaju značenje glagola; primjerice, glagol trčati treba jednu imensku dopunu (onoga koji trči), a glagol gledati dvije imenske dopune (onoga koji gleda i ono što se gleda). Prema broju argumenata koje traže, glagoli se dijele na nevalentne (npr. kišiti), jednovalentne (trčati), dvovalentne (udarati) i trovalentne (dati). Neki lingvisti pretpostavljaju i četverovalentne glagole (npr. kupiti ili prodati). U sintaksi pojmu valentnosti odgovara pojam prijelaznosti (tranzitivnosti), pa su jednovalentni glagoli obično neprijelazni, a dvovalentni su glagoli prijelazni. Međutim, korelacija između valentnosti i prijelaznosti nije potpuna, jer se u mnogim jezicima, primjerice, dvovalentni glagoli mogu ponašati kao neprijelazni (usp. npr. u hrvatskome rečenicu Ivan jede, gdje dvovalentni glagol jesti nema objekta, tj. upotrijebljen je kao neprijelazni glagol).

Citiranje:
valentnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63724>.